Znameniti Hrvati

Znameniti Hrvati

Autori: Franković/Vučić, veličina: 35,50 x 29,82 mm, naklada 300 000, datum izdanja: 22. travnja 2003.

Antun Šoljan (1932-1993) jedan je od najreprezentativnijih i najkompletnijih hrvatskih pisaca iz druge polovice 20. stoljeća. Šoljan je bio pjesnik (najvažnije zbirke Izvan fokusa, 1957; Gartlic za čas kratiti, 1965; Gazela i druge pjesme, 1970; Bacač kamena, 1985), pripovjedač (zbirke novela: Deset kratkih priča za moju generaciju, 1966; Obiteljska večera i druge priče, 1975), romanopisac (romani: Izdajice, 1961; Kratki izlet, 1965; Luka, 1974; Drugi ljudi na mjesecu, 1978), autor blistavog dramskog opusa (Brdo, 1964; Galilejevo uzašašće, 1965; Dobre vijesti, gospo, 1968; Dioklecijanova palača, 1969; Bard, 1985), esejist i feljtonist, književni kritičar i prevoditelj, a deset godina nakon njegove smrti možemo ustvrditi da vrijeme radi u korist njegovih djela. Tekst o Antunu Šoljanu objavljen u letku koji prati izdanje napisao je Nedjeljko Fabrio.

Hanibal Lucić (1485-1553), pjesnik, dramatičar i prevoditelj, potječe iz ugledne i bogate obitelji veleposjednika na otocima Hvaru i Visu. U gradskim i samoupravnim tijelima grada Hvara bio je sudac, odvjetnik i branitelj komune. Poslanicama u stihu i prozi, ponajprije na hrvatskom jeziku, održavao je pisane veze s intelektualcima i književnicima u Splitu i Trogiru. Pjesme su mu objavljene posmrtno u Veneciji 1556. pod naslovom Skladanja izvarsnih pisan razlicih. U zbirci je sačuvan uglavnom cjelokupan Lucićev opus: 21 ljubavna pjesma, jedna alegorija (U vrime ko čisto poznati nije moć), drama Robinja (nikla iz domaće tradicije, praizvedena vjerojatno 1530. te stoga najstarija hrvatska drama sa svjetovnom tematikom), pjesma U pohvalu grada Dubrovnika, osam pjesničkih poslanica, dva epitafa i jedan prijevod iz Ovidijevih heroida Pariž Eleni. Lucićeva ljubavna poezija sigurno je najzanimljivije i najljepše pjesništvo u krugu hrvatskih renesansnih stvaralaca. Autor je teksta o Hanibalu Luciću Josip Bratulić.

Frederiko Benković (1677-1753) jedan je u nizu velikih Schiavonea, umjetnika hrvatskoga podrijetla koji su svoj kreativni genij utkali u hrvatsku i talijansku, pa prema tome i svjetsku kulturnu baštinu. Njegova najranija poznata slika, Junona na oblacima, nastala je 1705. Školovao se u Veneciji, a poslije u Bologni kod Carla Cignania i Giuseppea Marie Crespija. Vrlo brzo stječe slavu i postaje jedna od ključnih figura venecijanskoga slikarstva onoga doba. Tijekom 1715. Benković slika četiri velika platna, Abraham žrtvuje Izaka (danas u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu), Apolon i Marsija, Hagara i Ismael u pustinji te Žrtva Ifigenijina, koja se ubrajaju u njegova ključna djela, izuzetna čak i unutar figurativne kulture tog vremena. Nakon smrti Benković i njegovo djelo bili su pomalo zaboravljeni i tek početkom 20. stoljeća počinje ozbiljno proučavanje njegova rada i prepoznavanje uloge koju je njegovo djelo odigralo u slikarstvu kasnoga baroka Venecije, južne Njemačke i Austrije. Autor je teksta o Frederiku Benkoviću Miroslav Gašparović.

U pripremi ovogodišnje serije poštanskih maraka Znameniti Hrvati potkralo se nekoliko propusta: motiv marke posvećene Frederiku Benkoviću detalj je njegove slike Abraham žrtvuje Izaka, no taj podatak nije naveden ni na marci ni u letku; u letku nisu navedeni dizajneri marke; na internetskoj stranici Hrvatske pošte uz marku posvećenu Antunu Šoljanu još stoji podatak da je riječ o Hanibalu Luciću, a internetska i tiskana verzija teksta razlikuju se u nekim podacima.

Sandra Cekol