Treći Hamlet

Treći Hamlet

U ovoj predstavi želio sam oljuštiti nebitno, stoga sam izostavio neke scene, a neke malo prearanžirao pa tako Hamletov monolog Biti ili ne biti dolazi nakon ubojstva Polonija

Za Petera Brooka može se slobodno reći da je jedan od gurua suvremenoga kazališta. Generacije kazališnih umjetnika uz uzglavlje drže njegovu kultnu knjigu The Empty Space, a nisu manje popularne ni Shifting Points, Evoking Shakespeare, There are No Secrets ili Threads of Time, koja je prevedena na hrvatski u Bibliteci Mansioni i koja će se promovirati u dane gostovanja Brookova Hamleta u Dubrovniku. Njegov se Hamlet znatiželjno očekuje jer osim gotovanja s Titusom Andronikusom i Snom Ivanjske noći u Zagrebu od tog mudraca kazališta, kako ga nazivaju, ništa drugo nismo imali prilike vidjeti.

Slavne predstave poput Mahabharate, Kralja Leara, Oluje, Marat/Sade i ostalih prohujale su mimo nas, ali smo ih mogli zamišljati na osnovi njegovih knjiga, gdje je govorio o kazališnom svjetonazoru, multikulturalnosti ansambala i načina rada s njima od teksta do pristupa glumcu, glazbi, svijetlu ili scenografiji. Nismo vidjeli ni njegove Hamlete, ali evo, trudom ekipe Dubrovačkih ljetnih igara, vidjet ćemo njegovu posljednju režiju te tragedije. Da bi na neki način dobili predodžbu kako je pristupio prethodnim predstavama, preveli smo dio razgovora radijske urednice Faynie Williams s Brookom u kojima se on osvrće na neke režije Hamleta, ali i ovu najsvježiju, rađenu u Theatre Buoffes du Nord u Parizu, opet, dakako, s multinacionalnom ekipom.

Slijedeći intuiciju

Kada sam Hamleta radio sa Paulom Scofieldom (1953), najveće uzbuđenje bio je upravo rad s tim glumcem. U to doba radio sam nekoliko zanimljivih produkcija. Radio sam ih slijedeći intuiciju i bez straha. Bila je to, na primjer, malo izvođena Shakespeareova komedija Uzaludan ljubavni trud. A onda je uslijedio Hamlet. Prema tom prvom osjećao sam veliki respekt, iščitavao sam gomile materijala, pripremao sam se pažljivo, stalno sam radio bilješke. I bila je to, kažu, sjajna produkcija, glumci su bili sjajni, ali po mom mišljenju bila je to odveć akademska, dosadna predstava, koja je previše respektirala tekst, ni jedna riječ nije bila izbačena. Dugo vremena, kad bih pomislio na tog Hamleta, patio bih. Sve je u njemu bilo na svom mjestu, razrađeno, promišljeno tisuću puta, ali nekako, po mom mišljenju, odveć uredno.

Onda je Charles Marowitz, kada smo radili naš teatar okrutnosti, u Lamdi učinio nešto vrlo zanimljivo. Upitao se, kako svi znamo priču, što bi bilo kad bi priču izbacili. I napravio je kolaž u kojem je slobodno prearanžirao rečenice, riječi i fraze bile su kao jeka jedne drugima, i to je bio zanimljiv eksperiment. Tako se nekako začela ideja za predstavu Qui Est La, u kojoj sam Hamleta napravio fragmentima. U njoj sam dramatizirao glasove iz tragedije s glasovima koji pripadaju velikim redateljima poput Stanislavskog, Craiga, Brechta, Artoa. Poznata je rečenica je tako potentno pitanje koje otvara mnogo referenci pa i o teatru samom odnosno o nekim stvarima duha koje su prisutne, ali nekima nevidljive.

Osam glumaca trinaest uloga

U trećem Hamletu izgovara je Horacije, koji je bitan lik u mom viđenju drame. On je čovjek kakvim je Hamlet mogao postati. U ovoj predstavi želio sam oljuštiti nebitno, stoga sam izostavio neke scene, a neke malo prearanžirao pa tako Hamletov monolog Biti ili ne biti dolazi nakon ubojstva Polonija. No sve to ima svoje razoge. Osam glumaca igra trinaest uloga. Duha i Claudija igra jedan glumac, a ta je dvostrukost prisutna još u nekih lica.

Za tu predstavu neki su se upitali zašto engleskog Hamleta istražujem na osnovi mješavine rasa. A ja im odgovaram da ta priča pripada svima. Kad sam radio Mahabharatu, u kojoj su bili pripadnici dvadeset naroda, svi su imali osjećaj da je ta priča iz njihove kulture. Priča, tema, vezuje ljude. Tko se usuđuje reći da priču o Hamletu razumiju samo čisti arijevci iz regije Stratford upon Avon. Po toj logici Židov iz Birminghama ne bi mogao igrati Shakespearea, a da o djevojci iz Trinidada i ne govorimo.

Prevela Gordana Ostović