Statut, vodstvo, uredništvo

Studentski klub Matice hrvatske 6. lipnja proslavio je svoj dan i prvu godišnjicu. Na izbornoj skupštini donesen je Statut, a izabrano je i novo vodstvo, pa je tako novi pročelnik postao Ivan Planinić, a tajnik Davor Branimir Vince. Imenovano je i uredništvo časopisa »Mat« te je glavni urednik postao Sven Jakir, a članovi uredništva Lucija Gluščević, Jelena Mršić, Petar Ćurić i Ivan Planinić te tajnik Davor Branimir Vince. Odlučeno je i da Studentski klub od Matice hrvatske zatraži da im se prizna status Odjela.

Studenti su organizirali i predavanje Mire Muhoberec o temi Dundo Maroje ili blue room? (o hrvatskom kazalištu danas). Sintagma blue room ima konotacije vezane uz kazalište i označava područje bez granica, prostor imaginacije, a povezuje se i s duhovnošću, no danas se njezino značenje više vezuje uz televiziju, na kojoj ima značenje informiranja javnosti, globalizacije i uvođenja u tuđu intimu, što dovodi do zaboravljanja magične kazališne kutije i krize kazališne publike. S druge strane, sintagma Dundo Maroje, također vezana uz kazalište, danas je većini ljudi potpuno strana zbog nepoznavanja hrvatske baštine. Tako je predavačica samim naslovom svog predavanja željela ukazati na činjenicu da je televizija danas progutala kazališnu umjetnost. U svom predavanju također je željela ukazati i na današnje porazno stanje hrvatske baštine u dramskoj umjetnosti u suvremenom hrvatskom kazalištu, što se najbolje vidi na kazališnim repertoarima, pa tako mladi ljudi i ne mogu biti upoznati s hrvatskom dramskom baštinom. Hrvatsko kazalište u posljednje vrijeme doživjelo je porazni okret, naime okrenulo se prema estradi što je poremetilo kriterije umjetnosti.

Na kraju je Mira Muhoberec kao zadaću mladim studentima kroatistike postavila revitalizaciju hrvatske dramske baštine, za što postoje brojne mogućnosti, jer se i u njoj može pronaći blue room, odnosno čarolija iza zrcala.

Studentski glasovi

U Matici hrvatskoj 12. lipnja održan je okrugli stol Studenti i parlamentarni izbori, čije su glavne teme bila pitanja važnosti studentskoga glasovanja, mogućnosti manipulacije studentskim glasovima i borba protiv toga, pitanja što studenti mogu očekivati od vlasti, kao i niz sličnih pitanja. Sudionici okrugloga stola, koji je organizirala Dora Zgrabljić, bili su dr. sc. Nenad Zakošek, dr. sc. Vlasta Ilišin, mr. sc. Berto Šalaj i Tena Šimonović Einwalter.

Nenad Zakošek govorio je o Razvoju hrvatskoga političkog sustava i političkoj participaciji. Iznio je neke specifičnosti, koje se ponajprije odnose na bipolarni stranački sustav, čiji su korijeni duboko povijesno ukorijenjeni. U Hrvatskoj, koja se sada nalazi u fazi integracije u Europsku uniju, pod pritiskom izvanjskog okruženja, mogle bi se potaknuti promjene, za što je, kao i za demonopolizaciju politike, potrebno uključivanje mladih u politiku, mišljenja je Zakošek.

Vlasta Ilišin u svom izlaganju o Političkoj marginalizaciji mladih u Hrvatskoj istaknula je kako to nije samo naša specifičnost, nego i cijele Europske unije, te je upozorila na činjenicu da su mladi općenito društveno marginalizirana skupina. Istaknula je nužnost kadrovskog obnavljanja u hrvatskoj politici, gdje vidi šansu mladih za ulazak u institucionaliziranu politiku jer mladi se za promjene u politici trebaju izboriti sami, zaključila je na kraju.

Berto Šalaj govorio je o Političkoj kulturi hrvatskih srednjoškolaca i studenata te je zaključio, na temelju analize rezultata, da ona u znatnoj mjeri odstupa od ideala demokratske političke kulture, odnosno da postoje ozbiljni nedostaci u odnosu mladih prema politici i demokraciji, što se najbolje očituje u visokoj razini političke nezainteresiranosti i odnosu prema demokraciji kao načelu organiziranja političkog sustava. Stoga Šalaj apelira na potrebu političkog obrazovanja mladih.

Na kraju je govorila i Tena Šimonović Einwalter, apsolventica Pravnog fakulteta i predsjednica Europske udruge studenata prava u Hrvatskoj, i to o Studentima i izborima iz studentske perspektive.

Pismo–nota

Knjiga Književnost i glazba Viktora Žmegača predstavljena je 17. lipnja u Matici hrvatskoj, a o njoj su govorili Zvonimir Berković, Zoran Kravar, Eva Sedak i autor.

Čitajući knjigu dva puta, istaknuo je Berković, čitao ju je i kao roman i kao povijest, prvi put gutajući tekst koji je autor dao, a drugi put čitajući između redaka pa mu je i sam autor postao bliži. Žmegač je u knjizi pokazao kako glazba u toj simbiozi dovodi u pitanje svoj identitet, dok književnost uglavnom dobiva.

Jedan od recenzenata knjige, Zoran Kravar, istaknuo je kako su u njoj od brojnih odnosa književnosti i glazbe obrađeni samo neki odnosi dviju umjetnosti, u kojima je Žmegač analizirao niz orkestralnih kompozicija koje polaze od književnih djela, a proučio je i neka romaneskna djela u književnosti nadahnuta glazbom. Pisao ju je kako za stručnjake, tako i za ljubitelje tih dviju umjetnosti.

Eva Sedak istaknula je Žmegačevo savršeno poznavanje odnosa glazbe i književnosti, ali i osobne i subjektivne činioce koje je unio u knjigu, koju je nazvala jednom od najljepših koje pisanom riječju pokušavaju reći što je to glazba, predstavljajući duboko proživljen subjektivni doživljaj tonskog i verbalnog, u kojoj autor otkriva višeslojne poveznice glazbe i književnosti.

Na kraju se autor, Viktor Žmegač, posebno zahvalio Jeleni Hekman, urednici ove knjige, nazvavši je prvom damom našeg izdavaštva, koja ga je poticala da dovrši ovu knjigu visokog rizika, a koja je nastala kao izraz njegova nezadovoljstva koje je imao čitajući knjige o glazbi, koje su više bile pseudopoetika. Sud o svojoj knjizi prepustio je čitateljima.

Sveci zaštitnici

U Matici hrvatskoj 11. lipnja predstavljen je najnoviji broj »Hrvatske revije«, tematski posvećene svecima zaštitnicima hrvatskih gradova i krajeva.

Nakon pozdravne riječi glavnoga urednika Mladena Klemenčića o »Hrvatskoj reviji« govorio je Zvonimir Berković, koji je istaknuo svoju djetinju oduševljenost tom tematikom. Dok je čitao o svecima zaštitnicima kao običan čitatelj, Hrvatska mu se učinila mnogo jača, te je poželio snimiti film te tematike. Na kraju je istaknuo univerzalnost neba nad nama, poliglotizam svetaca, sudinika svih civilizacija, koji zaposjedaju naše crkve.

Emanuel Hoško posebno je istaknuo uvodni dio ovoga broja »Hrvatske revije«, znalački napisan. Vrijedan rezultat dali su i pisci ostalih priloga, pisanih korektno i dokumentirano, s različitih stajališta, omogujući tako komparativnu analizu, u kojima su sabrana znanja zavičajne prošlosti i baštine, kao i religijskih obreda. Sadržaj ovoga broja »Hrvatske revije« trebao bi postati i sadržaj povijesti hrvatske crkve jer sveci su specifičan amalgan društvenoga, socijalnog, religioznog i kulturnog života, a utječu i na politiku. To je izvanredan dokument, istaknuo je Hoško, koji se lijepo čita i koji otkriva niz novosti, to je svjedočanstvo hrvatske religijske kulture.

Povjesničarka umjetnosti Sanja Cvetnić istaknula je kako je s ovim brojem »Hrvatske revije« tematika svetaca konačno dobila svoj prepoznatljiv blok, na neki način svetački zemljopis Hrvatske. Obrađujući lokalne fenomene, obrađeni su i internacionalni, koji u mrežu spajaju različite gradove svijeta. Posebno je istaknula potporu koju sveci dobivaju u umjetnosti, ostavljajući tako veliku umjetničku ostavštinu.

Jedna od urednica »Hrvatske revije«, Lovorka Čoralić, na kraju je zahvalila svim suradnicima koji su omogućili njezin izlazak.

Estradizacija književnosti

Posljednje predavanje iz ciklusa Kako čitati hrvatsku književnost (i zašto) Odjel za književnost Matice hrvatske organizirao je 18. lipnja s temom Književnost — kultura — mediji, o čemu je govorio Dean Duda.

Činjenicu da medijima danas vrijedna djela iz književnosti nisu zanimljiva, dok s druge strane sapunice, kako ih je Duda nazvao, dobivaju velik medijski prostor, potkrijepio je člancima iz dnevnog tiska, utvrđujući kako se u posljednje vrijeme u nas dogodila estradizacija književnosti, povezujući to s promjenama vezanim uz tržište i onim što uz to ide. U takvoj novonastaloj situaciji dobro se snašao određeni tip literature.

Po Dudi došlo je i do promjena u književnoj kritici, pa je sada umjesto prijašnje dominacije teksta u proučavanju književnog djela važniji njegov socijalni prijem, te se književna kritika zanemaruje, odnosno gubi se zanimanje za književni tekst. Mediji proizvode svoje čitatelje i njima se prilagođavaju. Književna kritika promijenila je svoju logiku, ne oslanjajući se više na analitiku. S medijskom politikom povezane su i izdavačke kuće.

Odnos medija prema kulturi najbolje se vidi u ukidanju kulturnih rubrika, tako da se uglavnom izvješćuje o onome što se desilo, a književnih kritika nema, osim u rijetkim časopisima, od kojih je Duda izdvojio i »Vijenac«.

Duda je postavio i pitanje kompetencije onih koji se u medijima bave književnom kritikom, odnosno pitanje njihova obrazovanja. Istaknuo je nužnost revizije suvremene sveučilišne nastave, koja bi trebala uključivati i kolegije iz medijske kulture. Također je istaknuo i da kad je riječ o djelima iz strane književnosti više nema stajališta o kvaliteti prijevoda.

Na kraju je zaključio da književnost danas živi onoliko koliko je reprezentirana u medijima, sve je uvjetovano s ekonomskim čimbenicima, čak se i čitatelji proizvode. Dean Duda zapitao se naposljetku dokad će to stanje potrajati, kada će doći do preobrata.

Književne presude

Knjiga Miroslava Vaupotića Tragom tradicije predstavljena je 6. lipnja u Matici hrvatskoj. Knjigu koja je izišla posmrtno uredila je Jelena Hekman, a objavljena je u nakladi Matice hrvatske.

Skupu se uvodnim govorom obratio Tonko Maroević. Istaknuo je kako je knjiga zahtijevala velik i predan rad. Ona obuhvaća Vaupotićeve studije i rasprave koje su već i objavljivane, a ovdje uređene prema njegovim rukopisima.

O knjizi su govorili i Ivo Frangeš, Davor Kapetanić i Dubravko Jelčić, koji su izlaganja nadopunili brojnim anegdotama iz života profesora Vaupotića, njihova kolege iz studentskih dana i s katedre za hrvatski jezik i književnost. Ivo Frangeš predstvio je Vaupotićeve radove kao prave književne presude koje dolaze iz pera našega najvrsnijeg kritičara, poznata i po pjesmama, esejima, feljtonima i brojnim publikacijama. Knjiga Tragom tradicije donosi njegove kritike koje obuhvaćaju velik broj djela domaćih i stranih autora. Našu književnost nastoji postaviti u odnos prema europskoj i svjetskoj književnosti, a posebno prema književnosti susjednih zemalja. Ponajviše pozornosti posvetio je Milutinu Cihlaru Nehajevu, Tinu Ujeviću i Miroslavi Krleži te vrlo studiozno prikazao nadrealizam u hrvatskoj književnosti šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Portreti književnika zauzimaju cijelo poglavlje, a o opsegu samoga djela svjedoči i kazalo imena.

Davor Kapetanić, koji je zajedno s Vaupotićem objavio više radova, ističe njegovu visoku i neponovljivu erudiciju koja ga čini svojevrsnom legendom.

Dubravko Jelčić svraća pozornost na prepoznatljivost njegova stila. Profesorove su misli vrlo poticajne, a u radovima se uvijek može naći rečenica koja pokriva cijeli tekst. Vaupotić je za Jelčića bio osoba lucidnih ideja, doslovno fanatik književnosti s kojom je imao duboku i neraskidivu vezu, koja je bila njegova profesija i ljubav.

Draženka Vlahov