Vijenac 243

Opera

Opera HNK Zagreb: Gaetano Donizetti, Kći pukovnije, dir. Thomas Conlin, red. Krešimir Dolenčić

Sklad glume i pjesme

Najveći domet večeri bili su majstorki nastupi tenora Janeza Lotriča

Opera HNK Zagreb: Gaetano Donizetti, Kći pukovnije, dir. Thomas Conlin, red. Krešimir Dolenčić

Sklad glume i pjesme

Najveći domet večeri bili su majstorki nastupi tenora Janeza Lotriča

U jeku uzavrelih priprema za predstojeću opernu sezonu, umjetničko vodstvo zagrebačkoga HNK iskoristilo je prisutnost američkog dirigenta Thomasa Conlina u Zagrebu da mu pri obnovi komične opere u dva čina Kći pukovnije Gaetana Donizettija povjeri glazbeno vodstvo. Dok svi očekujemo da je upravo dirigent s tolikim lovorikama na području interpretacije novije glazbe (kao npr. Grammy 2001. za najbolju izvedbu suvremene skladbe), koji je i sam kao student iz prve ruke doživio umijeće i karmu velikog Bernsteina, kadar ostvariti izvornu zvučnu sliku tipičnoameričkoga crossoverskog ostvarenja kao što je mjuzikl Priča sa zapadne strane, iznenadilo nas je njegovo nesnalaženje u vodama belkantistički obojene francuske opere comique.

Iznenađenje je takoreći bilo obostrano, jer se i maestro Conlin u britkim donizetijevskim zborskim kaskadama tjeranim nezaustavljivim ritmom ubrzanih koračnica naočigled izvođača i publike našao u nebranu grožđu. No, ni zboristi, ni izvanredni pjevači odabrani za prvu predstavu (ponedjeljak, 9. lipnja ove godine) obnovljena uprizorenja iz 1998. godine, nisu se dali smesti nepouzdanom dirigentskom gestom, a čak ih nije pokolebao ni nestanak struje u prvom činu. Obasjan jedino pomoćnom svjetiljkom generatora na vrhu golema lustera iznad gledališta, ansambl je spremno dovršio započeti broj u tuttima. To je dalo posebnu draž ovoj odličnoj predstavi u izvedbi koje je u nastavku stvarna zvučna kulisa nadolazeće oluje odlično upotpunjavala bajkovite prizore tijekom francusko-austrougarskog rata kakvi se posve u skladu s izvornikom odvijaju u vrckavoj režiji Krešimira Dolenčića te u živopisnom ambijentu svijeta Čarobnjaka iz Oza scenografkinje Izabele Šimunović i kostimografa Alana Hranitelja.

Glumački vrlo uvjerljivo Markizu je tumačila mezzosopranistica izražajna glasa Neda Martić, dok je svoje djetinje neusklađene pokrete zrelim sopranom kristalnih koloratura nadoknađivala Adela Golac-Rilović kao Marie, čime se još jednom pokazala kao naša najvrsnija interpretkinja ranoga belkanta. Uz nju, najveći domet večeri bili su majstorski nastupi tenora Janeza Lotriča koji je u dramatskim momentima napose oduševio izravnošću i toplinom svoga glasa, ali i posebno nasmijao svojim slovenskim replikama kao Tonio, mladi seljak iz Tirola. Sklad govorenih i pjevanih dijelova u osebujnu spoju lirike i drame ostvario je bariton Davor Radić kao Sulpice. Glumački je dar do detalja razvio inače obećavajući mladi bas bariton Ozren Bilušić kao Hortensius, korektan, ali pretih bio je nastup baritona Alena Ruškog u ulozi Kaplara francuske vojske, a svijetlim se tenorom iz zbora kao Seljak oglasio Neven Mrzlečki.

U scenskom su dijelu predstave komične likove do detalja razradili glumci Sanja Čorak kao Vojvotkinja i Radovan Tarbuk kao Učitelj glazbe i Notar. Zbor je svoje ritmičke neusklađenosti spretno iskoristio u svrhu podcrtavanja komičnoga, dok je sav humor predstave prestajao u neskladnim nastupima orkestra u kojima su uz već anegdotalne incidente limenih puhača ovaj puta zakazali i solistički nastupi violončela i engleskoga roga. S nestrpljenjem očekujemo maestra Conlona, inače stalnog dirigenta u Operi grada Toleda u državi Ohio, da s istim sastavom orkestra i zbora, za razliku od ovog izleta u nepoznato, svoje umijeće iskaže na primjeru svoje uže specijalnosti.

Jana Haluza

Vijenac 243

243 - 26. lipnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak