Prkos iz žica

Prkos iz žica

Iskonski je talent mlade violončelistice Monike Leskovar osvojio Petersburžane, koji su svoje oduševljenje iskazali dugim pljeskom i ovacijama

Za Zagrebačku je filharmoniju u ovom trenutku najvažnije da orkestar počne kontinuirano gostovati izvan Hrvatske, naprezati svoje potencijale pred stranom i objektivnijom publikom, a pod postojanim vodstvom nekog karizmatičnog budućeg šef-dirigenta. To su zaključci koji su se nametali nakon doživljenog izvanrednog nastupa Zagrebačke filharmonije u okviru njezina gostovanja u Sankt Petersburgu, gdje je orkestar stigao na poziv slavnog dirigenta Valerija Gergijeva, koji je hrvatske kontakte uspostavio prošle jeseni prigodom posjeta Zagrebu gdje je održao koncert sa Simfonijskim orkestrom Marijinskog kazališta.

U žarištu zbivanja

Tako se i Hrvatska svojim glazbenim prilogom priljučila popisu od pedesetak zemalja koje sudjeluju u sveopćem slavlju oko obilježavanja 300. obljetnice grada što ga je na razvedenom ušću Neve utemeljio Petar Veliki i kratko vrijeme stvorio značajnu europsku kulturnu metropolu. Veneciju sjevera, kako mnogi nazivaju ovaj grad, ophode mnogi istaknuti svjetski glazbenici, orkestri, operni i baletni ansambli, i nastupaju u okviru tromjesečnog glazbenog festivala Zvijezde bijelih noći, čiji je umjetnički ravnatelj ujedno i ravnatelj Marijinskog kazališta — maestro Gergijev. Zagrebačka se filharmonija ondje našla doista u žarištu zbivanja: nešto ranije na istom je festivalu gostovala Izraelska filharmonija pod vodstvom Zubina Mehte, a samo nekoliko dana nakon slavni su pjevači poput Plácida Dominga i Renée Fereras nastupili uz orkestar Marijinskog kazališta na svečanom koncertu na otvorenom.

Prigoda je bila pravi izazov za naš orkestar kao i bitka koju je svaki od glazbenika za sebe vodio s odjekom u katedrali Smolny, gdje je održan koncert, za što se sam Gergijev javno ispričao uz izliku da je program naknadno uvršten u raspored festivala, nakon što su ostali sanktpeterburški prostori već bili zauzeti. Za program su odabrane čak dvije reprezentativne skladbe hrvatskog orkestralnog stvaralaštva: uvijek učinkovita Simfonija Frane Paraća i tmuran ali bravurozan Koncert za violončelo Stjepana Šuleka, čiju je najveću kvalitetu kroz svoju neiscrpnu muzikalnost iznjedrila Monika Leskovar kao solistica.

Iskonski talent

Njezin je izražajni ton prkosio pretjeranoj akustici i hrabro brodio nad valovima u prostor utopljenoga orkestra kojeg je uz očitu nelagodnost ukočenim pokretima vodio ruski dirigent Dmitrij Liss, pobjednik prvog međunarodnog natjecanja Lovro von Matačić u Zagrebu prije osam godina. Iskonski je talent mlade violončelistice Monike Leskovar osvojio Peterburžane, koji su svoje oduševljenje iskazali dugim pljeskom i ovacijama. Dirigent je aspekt prostora spretno uzeo u obzir u drugom dijelu programa, vedrinom osunčanoj Osmoj simfoniji u G-duru Antonina Dvoűaka, u kojoj se orkestar angažiranom interpretacijom doista preobrazio u vrhunsko izvođačko tijelo svjetskog kalibra i izazvao još burniju reakciju publike koja je izmamila dva Brahmsova Mađarska plesa kao dodatak u pomalo preinterpretiranoj i stilski neprimjerenoj gesti maestra Lissa.

Na kraju, neprikladna akustika kadedrale Smolny i nesklad senzibiliteta između orkestra i dirigenta bili su veliki test za Zagrebačku filharmoniju koja je sve poteškoće uspješno riješila, kao rezultat čega je Gergijev obećao prvom prigodom doći u Zagreb i dirigirati kojim od njezinih koncerata u dvorani Lisinski. Bez obzira na uvjete, ovaj je koncert bio odlična prilika za sve članove Filharmonije da dokažu najprije sebi, a onda i drugima do koje mjere mogu vlastitom inicijativom postići vrhunsku kvalitetu koja daleko nadilazi kategorije skladnih gudača i preciznih blezera.

Jana Haluza