Vijenac 243

Matica hrvatska

Nagrada Matice hrvatske za književnost i umjetnost August Šenoa

Miljenko Jergović, Buick Rivera, novela (Durieux, Zagreb 2002)

Nagrada Matice hrvatske za književnost i umjetnost August Šenoa

Miljenko Jergović, Buick Rivera, novela (Durieux, Zagreb 2002)

Žanrovski određena kao »novela«, ta se odulja pripovjedna struktura doživljuje kao nadahnuta evokacija čitave epohe i kao iznimno uspjelo portretiranje dvojice zemljaka, dvojice Bosanaca, koje dijeli nacionalno i vjersko podrijetlo, koje dijeli prethodno životno iskustvo i sudbina u nedavnim ratnim zbivanjima, a povezuje ih jedino neobičan slučaj — i to u dalekim američkim prostranstvima. Premda tekst ima dvije stotine i dvadeset stranica, novelistički karakter očituje se u kratkoći i napetosti lajtmotiva: susret Hasana Hujdura i Vuka Šalipura. Očekivanje konflikta, miješanje prepoznavanja i odbijanja, podsvjesno međusobno razumijevanje sudionika i njihovo svjesno nadmetanje inaćenjem — sve su to elementi koji najnoviju Jergovićevu prozu čine izazovnim štivom, lektirom koja se ne ispušta iz ruku (već na razini suspense-a).

Tipološki okvir je blizak on the road modelu: cesta, automobil, supermarket i Alhambra, karakteristična su pozornica kojom se kreću agonisti, ali svaki od njih nosi sa sobom — i u sebi — čitave svjetove proživljenih situacija i gotovo dramatičnih lomova. Jergovićevo je posebno majstorstvo u suptilnom vođenju različitih tokova radnje, u postupnom sugeriranju prethodnih događaja što su oblikovali narav i ponašanje zlosretnih junaka priče. Arhaična i romantična bosanska provincija javlja se kao podloga i pozadina neobične epizode što se — paradoksalno i gotovo groteskno — zbiva u civilizacijski sasvim suprotnim uvjetima američke provincije izrazito konzumističkog predznaka i otuđenosti relacija (gdje, čini se, jedino stranci uspostavljaju neposrednije ljudske odnose).

Jergovićeva knjiga ima jak biljeg aktualnosti: ona dolazi i kao svojevrstan epilog nacionalnih sukoba, rata u Bosni, ali i kao pokazatelj američkog strahovanja od mudžahedina. Jedan i drugi motiv u najvećoj mjeri određuju strategiju snalaženja Vuka Šalipura, njegovu potrebu za bijegom i njegov novopronađeni alibi. Ali više od aktualnosti i kombinatorike narativnih situacija (koje dodiruju granične mogućnosti, a ipak ostaju u krugu prihvatljivih motivacija) zanosi nas poetičnost pričanja, sposobnost slaganja različitih psiholoških slojeva, svježina i konkretnost asocijacija. Buick rivera komprimirani je tekst u kojemu dubina povijesnih napetosti silovito izbija na površinu poput bljeska, poput kratkog spoja izazvana zapletanjem vremenskih i prostornih koordinata.

Tonko Maroević

Vijenac 243

243 - 26. lipnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak