Nagrada Matice hrvatske Antun Gustav Matoš

za najbolju knjigu eseja — književne kritike ili desetak objavljenih tekstova kritika

Krunoslav Pranjić, O Krležinu stilu & koje o čem još (Naklada ArTresor, Zagreb, 2002)

Kao utemeljitelj i dugogodišnji predstojnik katedre za stilistiku, vrsni interpretator književnih tekstova, znalac književne sinkronije i dijakronije te autor niza poticajnih studija i knjiga, Krunoslav Pranjić hrvatsku je književnu znanost obogatio i zadužio mnoštvom dragocjenih rezultata i vrijednih stilističkih/stilografskih spoznaja. Razumijevajući književnost kao jezičnu umjetninu, ostvarenu na svim razinama jezične strukture — od grafijske do tekstualne — stilematičnost književnosti on je promišljao kako u kontekstu određenog djela, tako i spram hrvatskoga jezičnoga standarda, otkrivajući i iznalazeći u književnoj umjetnini uvijek bogatstvo nepoznatih slojeva i neotkrivenih značenja/smislova. Osebujnošću metodoloških postupaka — u kojima je odčitati i elemente deskriptivne, strukturalne te afektivne stilistike uvijek podvrgnute prepoznatljivo individualnim rješenjima — svoje interpretacije Pranjić je pretvarao u svojevrsne avanture koje se ne mogu svesti na uske lingvostilističke okvire. Kao vrstan znalac književnosti, k tome još i ostrašćeni čitalac, Pranjić svojim interpretacijama i analizama nije samo gradio i dograđivao hrvatski stilistički metajezik nego je izgradio i osebujan vlastiti stil. U njegovu diskurzu stoga posve ravnopravno su-postoje i jezične igre i kalamburi, začudni frazemi i digresije, duhovita rješenja i obrati osnaženi elementima »visokoga« stila i znanstvene hermeneutike, uvijek na podlozi individualno prepoznatljivog književnog kolorita.

Kao pisac osebujne geste i stila, Pranjić je vlastiti stilistički/stilografski rekvizitarij provjeravao i dograđivao na velikim imenima hrvatske riječi, na Krleži i Matošu posebno. Navedeni autori u njegovu znanstvenom interesu nisu samo predlošci na kojima je ispitivao/iskušavao čvrstoću svojih lingvostilističkih čitanja, nego i orijentiri i uporišta njegove znanstvene misli. Na njihovim djelima Pranjić je pokazao i dokazao otpornost i relevantnost svojih stilističkih postupaka i metoda, te njima posredovanih spoznaja i iskustava.

Ova knjiga, O Krležinu stilu & koje o čem još, to bjelodani na svoj znakovit način; u njoj do punog izražaja dolazi vrsnoća književnih znanja i umijeća njezina autora, šarm i bogatstvo njegovih čitanja te relevantnost njegovih »unikatnih spoznaja«. Uz dugogodišnji književno-znanstveni rad i angažman, bio je to razlog više da ga Povjerenstvo predloži za nagradu s imenom ovog hrvatskog velikana, čijem je ugledu i značenju, kažimo usput, ovaj autor umnogome pridonio svojim zauzetim književnim radom.

Držimo stoga da je Nagrada Antuna Gustava Matoša došla u prave ruke.

Ivan J. Bošković