Ljubavno-financijske transakcije

Ljubavno-financijske transakcije

Unatoč svemu, ova predstava zapravo nema nijedan veći minus, ali ni neki veći plus koji bi je izdvojio iz mora lakogledljivih, ali i lakozaboravljivih predstava

Svoju najnoviju komediju, ljubavni triler, Fadil Hadžić gradi na pomalo neobičnu zapletu — magistar ekonomije, stari gospodin Vilim Kokot, jednoga se dana pojavljuje na vratima stana Melite Kralj, bankareve žene, kako bi joj izjavio ljubav koju prema njoj potajno osjeća već dvadeset godina. Kako je dan koji je za to izabrao obilježen i financijskom propašću banke Melitina supruga u koji je Kokot dobro upućen, početna ljubavna priča otkrivanjem brojnih intriga dobiva i neke druge slojeve. Vilim Kokot pokazuje se izvrsnim poznavateljem njihove obiteljske i financijske situacije te Meliti i njezinu sinu nudi pomoć u novonastalom spletu okolnosti, postavljajući pred Melitu i svoj ultimatum.

Verbalno nadmudrivanje

Ljubavni ultimatum starog gospodina ponajprije je verbalna komedija, u kojoj se svaka akcija prepričava, a humor zasniva na dosjetkama i duhovitim dijalozima kojima se stvaraju neprestani obrati unutar priče. U sat i pol verbalnoga nadmudrivanja likova sve je podređeno jednom i osnovnom zadatku — nasmijavanju publike. Predstava odustaje od bilo kakva kazališnog istraživanja, koristeći se samo prokušanim metodama kako bi ispunila svoju nakanu. Komičnost se ovdje podgrijava brzom smjenom situacija, u kojoj i nema vremena za promišljanje o opravdanosti pojedinih obrata u priči ili postupaka likova. Iako žanr komedije takvo što dopušta, nedostatak nijansi u izgradnji karaktera ili detalja priče, kao i pomalo banalan humor, predstavu će učiniti nezanimljivom za zahtjevniju publiku, koja bi se, primjerice, ipak zapitala koliko je prihvatljivo (pa makar bila riječ o komediji) da Melita može darovati bezuvjetno povjerenje gospodinu kojega na početku smatra u najmanju ruku uvrnutim, ili koja u asocijacijama koje izaziva neprestano ponavljanje njemačkog imena Kurtz ili izraza Ja wohl ne bi našla ništa više do pomalo prežvakanih fora iz djetinjstva.

Svega toga svjesni su i glumci, pa se u ovoj predstavi prepuštaju glumačkoj igri kojom ponajprije nastoje zabaviti publiku, čime neosporno još jednom potvrđuju svoj komičarski talent, ali on ovdje nema prostora za dalju nadgradnju kojom bi nam ponudili nešto izvan onoga što smo u njihovim izvedbama već vidjeli. Glumačke interpretacije kreću se od relističnijeg ka karikaturalnom prikazu lika, i svaki će se pokazati dobrim izborom. Hrvoje Kečkeš u ulozi Melitina sina Lea ponovno potvrđuje smisao za kreaciju lika na granici karikaturalnosti (ali bez prelaženja u pretjerivanje), dok Zvonimir Zoričić kao stari gospon Vilim Kokot tijekom cijele predstave čvrsto i suvereno drži drugi, realističniji pol. Nešto neodređenija i neodlučnija bila je Elizabeta Kukić, koja u kreaciji lika Melite varira između prirodnijeg prikaza fine gospođe i bijega u grimasu kojom njezin lik dobiva nijansu primitivizma.

Bez neobičnih intervencija

Unatoč spomenutom, ova predstava zapravo nema nijedan veći minus (možda je najslabija točka predstave njezina neuvjerljiva scenografija), ali ni neki veći plus koji bi je izdvojio iz mora lakogledljivih, ali i lakozaboravljivih predstava. Fadil Hadžić priznat je i izvođen komediograf, ljubavno-financijske transakcije likova tema je koju prihvaća širi sloj publike, glumačka podjela upravo je onakva kakva treba biti, režija Zorana Mužića gotovo je neprimjetna i bez neobičnih intervencija... sve je u ovoj predstavi provjereno i korektno — ali ništa više od toga. Igranje na sigurno, bez pokušaja da se u prokušanoj formi pronađe mjesta za pomak, postaje i najveći nedostatak Ljubavnog ultimatuma.

Ljubica Anđelković