Sam sebi supruga

Sam sebi supruga

New York Charlotte von Mahlsdorf bila je poznati i slavljeni njemački transvestit što je kombinacijom sposobnosti, hrabrosti i kompromisa preživjela dva najveća svjetska totalitarna režima zapadnog svijeta. Njezinu priču —Mahlsdorf, koji je umro lani, zahtijevao je da se smatra ženom — napisao je Doug Wright, a monodrama I Am My Own Wife (Sâm sam sebi supruga) u režiji Moisesa Kaufmana praizvedena je prošlog tjedna u New Yorku u poznatom off broadwayskom kazalištu Playwrights Horizons. Sudbinu transvestita koji je u petnaestoj godini života na spavanju ubio vlastitog oca, nacista, i koji je u doba Drugoga svjetskog rata usred nacističkog Berlina držao ilegalni homoseksualni klub glumački je fascinantno odigrao Jefferson Mays. Mahlsdorf je nakon poraza nacizma i podjele Njemačke ostao u Istočnom Berlinu, gdje je preživio komunističku represiju, a, kako se nedavno pokazalo, to je preživljavanje dijelom imao zahvaliti cinkanju vlastitih gay prijatelja komunističkim vlastima. Iznimna sudbina kojom se nadahnuo Wright, koji je Mahlsdorfovu više puta posjećivao u Berlinu radeći na ovoj drami, rezultirala je i iznimnom predstavom.

Londonska kazališna gužva

London Na londonskim scenama vrhunac sezone i nevjerojatna premijerna gužva, s nizom odličnih novih predstava. Royal Court, posvećen predstavljanju nove drame izveo je Flesh Wound Chea Walkera, dramu o okrutnim šezdesetima u mračnom dijelu Londona, koja govori o zločinu i cijeni koju je za njega potrebno platiti. Kritičari nisu stigli ni iskazati oduševljenje praizvedbom, a već je trebalo žuriti na premijeru sasvim druge vrste i opet ostati fasciniran. Grupa Improbable Theatre, poznata po tome što improvizira bez čvrstoga teksta, a svoju dramu ispisuje na pokusima, predstavila se premijerom Hanging Man, pričom o arhitektu koji se želi objesiti, predstavom koja se, ovisno o raspoloženju glumaca, mijenja iz večeri u večer. Pa je otvorena obnovljena Almeida premijerom Ibsenove Žene s mora u režiji Trevora Nunna, prvom otkad je napustio čelno mjesto National Theatrea, a jedina dilema kritike bila je tko ih je više oduševio: Nunn ili Natasha Richardson u glavnoj ulozi. Pa je slijedio Pirandellov Apsolutno! (Možda) u režiji Franca Zeffirellija i Richard II Tima Carrola u Globeu, sve bolji od boljeg, ali ni tu nije bio kraj. Serija odličnih premijera još je jednom učvrstila London kao ključno i najzanimljivije mjesto suvremenoga dramskog kazališta.

Tri Exodosove trojke

Ljubljana Deveti po redu festival suvremenih scenskih umjetnosti Exodos završen je u Ljubljani. Taj iznimno zanimljivi festival, koji je po tvrdnji organizatora bio prožet brojkom tri, bio je osmišljen kao triptih, oko tri trojke: dramske trojke, postdramske trojke i trojke tjela i rastjelovljenja. Postdramski dio bio je posvećen novijoj hrvatskoj kazališnoj i plesnoj produkciji, a uključivao je predstave Sergeja i Nikoline Pristaš te Nesigurnu priču Bobe Jelčića. Dramska trojka bila je posvećena suvremenoj britanskoj drami, a između ostalih tu je izvedena i Cleansed Sare Kane u režiji Ivana Talijančića, dok su u trećem dijelu programa glavne zvijezde bili kanadski Slijepci Denisa Marleaua, uspješnica s lanjskoga festivala u Avignonu i Random Dance Company. Exodos, koji se bavio suvremenim scenskim trenutkom, bio je popraćen i programom seminara i predavanja.

Sokratova udovica

Rim Predstavom Sokratova udovica na rimsku se scenu, na oduševljenje publike i kritike, vratila poznata glumica Franca Valeri. Predstava na maloj sceni kazališta Eliseo nastala je prema motivima Dürenmatove drame Sokratova smrt i problematizira velikog filozofa i druge poznate osobe stare Grčke, poput Aristofana i Platona iz perspektive njegove udovice. Predstavu koju je dramaturški uobličila i napisala sama Franca Valeri režirao je Aldo Terlizzi.

Jasen Boko