Preminuo Luciano Berio

Preminuo Luciano Berio

Rim U utorak, 27. svibnja, u sedamdeset i sedmoj godini života preminuo je Luciano Berio, jedan od najistaknutijih skladatelja druge polovice 20. stoljeća. Rođen 1925. u obitelji talijanskih glazbenika, studirao je na Konzervatoriju Verdi u Milanu. Bio je jedan od utemeljitelja RAI-jeva Studija za elektroakustičku glazbu, što ga je zajedno s Brunom Madernom pokrenuo 1955. godine. Predavao je u Darmstadtu, Dartingtonu, na Harvardu, Sveučilištu Columbia, a od 1965. do 1971. na njujorškom Juilliardu. Do 1980. vodio je elektroakustički odsjek pariškog IRCAM-a, a 1981. utemeljio je elektroakustički studio Tempo reale u Firenci. U istome je gradu bio umjetnički direktor festivala Maggio Musicale Fiorentino. Obnašao je i dužnost ravnatelja rimske Akademije sv. Cecilije. Za sobom je ostavio bogat opus scenskih, vokalnih, vokalno-instrumentalnih, koncertantnih, orkestralnih, komornih, solističkih i elektroakustičkih djela. Kad je 1990. zajedno s violinistom Yehudijem Menuhinom primio nagradu Wolf, žiri nagrade označio ga je kao »jednoga među najvećim skladateljima generacije čije su nove ideje u doba pada ljudskih vrijednosti pomogle ujedinjavanju nacija, kultura i generacija«. Kad je prije nekoliko godina postao počasni član Bolonjske akademije, sam je o estetici svoje glazbe rekao: »Svoju bih glazbu mogao opisati kao zgradu čiji je arhitekt društvo, a oblikovatelj povijest, no čiji nacrt ne postoji jer su njezine sobe uvijek otvorene i promjenjive.« Posljednji skladateljevi ostaci pokopani su u mjestu Radicondoli nedaleko Siene.

Njujorška filharmonija vraća se kući

New York Nakon četiri desetljeća Njujorška se filharmonija vraća u Carnegie Hall, dvoranu u kojoj je nastupala od 1891. do 1962. godine, kad se preselila u Avery Fisher Hall Lincoln Centera. Izvršni direktor orkestra Zarin Mehta ističe da je glavni motiv takve odluke izvanredna akustika Carnegiea. »To je najbolja dvorana na svijetu. Ne postoji druga slična njoj.« Podupiratelji orkestra godinama su se žalili na akustiku dvorane u Lincoln Centeru, koja se nije popravila ni nakon pokušaja rješavanja problema 1976. godine. Povratak u Carnegie neće se iapk dogoditi barem još dvije godine. Carnegie, naime, mora prilagoditi vlastiti koncertni kalendar novim uvjetima, te obnoviti pomoćne prostorije za potrebe Njujorške filharmonije.

Novi dom Londonskoga simfonijskog orkestra

Dvjesto sedamdeset godina stara crkva sv. Luke nedaleko koncertne dvorane Barbican u Londonu novi je glazbeno-obrazovni centar Londonskoga simfonijskog orkestra, opremljenim tako da može ispuniti potrebe obrazovanja, živih izvedbi, snimanja i televizijskih prijenosa. Crkva posvećena 1733. napuštena je 1959. jer Engleska crkva nije bila kadra financirati skupocjeni projekt obnove. Objekt je proglašen neprikladnim za uporabu, skinut je krov, a samo ga je mjesto na popisu građevina od posebne arhitektonske vrijednosti spasilo od rušenja. Realizacija projekta obnove i prenamjene započela je prije osam godina. Vanjski je izgled zgrade zadržan, a unutrašnjost je pretvorena u koncertnu dvoranu s tri stotine trideset i osam mjesta. Ostaci iz kripte ispod crkve preneseni su na groblje izvan grada, a prostor je proširen ispod crkvenoga groblja i pretvoren u vježbaonice, kavanu i skladišta. Novi krov oblikovan je tako da zaštiti unutrašnjost od buke aviona koji iz zračne luke Heathrow prelijeću upravo iznad crkve. Projekt je koštao oko dvadeset i osam milijuna američkih dolara. http://www.lso.co.uk/lsostlukes/history/

Glazba s tezge: Prodana Deveta

Londonska aukcijska kuća Sotheby’s prodala je cjeloviti prijepis partiture Beethovenove Devete simfonije. Partituru su za prvo tiskano izdanje priredila dvojica prepisivača, a sadrži mnoge skladateljeve oznake i bilješke. Iako su organizatori aukcije planirali da će dosegnuti cijenu od tri milijuna funti, partitura je prodana putem telefona neimenovanu privatnom kolekcionaru za dva milijuna stotinu trideset i tri tisuće istih.

Diskografija: Zbogom vinilu

U Velikoj Britaniji zatvoren je Andy’s Records, posljednji veliki neovisni lanac trgovina vinilnih ploča. Prvu trgovinu lanca otvorila su braća Andy i William Gray u mjestu Bury St Edmunds 1969, a na vrhuncu poslovanja 1980. tvrtka je imala četrdeset prodajnih mjesta širom Britanije. Kao mogući razlozi zatvaranja navode se internetska prodaja i općenita kriza diskografske industrije.

Borko Špoljarić