Poligon za dijalog i pitanja

Poligon za dijalog i pitanja

U vremenu kad mediji s jedne strane dominiraju područjem vizualnog, a s druge spektakularizacijom sužavaju prostor društvene rasprave i kritičkog dijaloga, upravo umjetnost ostaje prostor društvene imaginacije, ne postavlja tek kritička pitanja o tome što nije u redu u svijetu u kojem živimo, nego pokušava naznačiti neke nove mogućnosti

Što, kako i za koga (WHW) neprofitna je organizacija za vizualnu kulturu i kustoski kolektiv. WHW je osnovan 1999, a neki od projekata WHW-ovi su međunarodni projekti/izložbe: Što, kako i za koga, povodom 153. godišnjice Komunističkog manifesta, Projekt: Broadcasting, posvećen Nikoli Tesli i START. Osim izložbi, projekti WHW-a uključuju različite formate predavanja i javnih rasprava međunarodno priznatih umjetnika, kustosa i teoretičara kulture, publikacije, radijske emisije, projekcije i performanse. Od lipnja 2003. WHW vodi Galeriju Nova u Zagrebu. Kustoski kolektiv WHW su: Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović.

Udruga Što, kako i za koga WHW rijedak je slučaj kolektivnog kustosa u nas. Zašto, odnosno koje su prednosti, a koji, eventualni, nedostaci toga dobrovoljačkog kolektivizma?

— Hvala na komplimentu, ali postoje i druge skupine — Kontejner, BLOK...

Zajedno smo počele raditi igrom slučaja, ali nakon nekoliko tjedana intenzivnoga zajedničkog rada shvatile smo da se nadopunjujemo i da želimo da to traje! Imamo sličan senzibilitet u umjetnosti, a grupa je poligon za stalni dijalog i neprestano postavljanje pitanja koja su i u nazivu našeg tima. Da bi se četvero ljudi dogovorilo i nešto napravilo, uistinu mora raspravljati o svemu, misliti zajedno, kritizirati se i hvaliti. Treba dodati i da nam je veoma zabavno raditi zajedno, pogotovo kad putujemo i smišljamo što ćemo dalje. Goleme su i praktične prednosti što se tiče količine poslova, a nipošto ne treba zanemariti ni staru poslovicu zajedno smo jači.

Loša je strana da sve honorare dijelimo na četiri dijela, što ih, nažalost, čini četiri puta manjim od ionako malih svota. Tješimo se tako da i užitak rada u skupini uračunavamo u honorare.

Koja je differentia specifica programa i prostora buduće galerije Nova na našoj i, zašto ne, svjetskoj, sceni?

— Zanima nas produktivna uloga kulture i osmišljavale smo program Galerije Nova trudeći se imati u vidu potrebe lokalne zajednice. Ne mislimo da je važno jedino voditi računa o kvalitetnim izložbama, nego i o pitanjima društvenoga konteksta u kojem one nastaju, o sustavu u kojem se studenti i kustosi školuju, o pitanjima recepcije umjetnosti, odnosima generacija, o komunikaciji s publikom, otvorenosti prema ostalim disciplinama i grupama... Uostalom, bez odgovora, ili barem pokušaja odgovora na sva ta pitanja i društvene zahtjeve, nije moguće niti ustvrditi da je riječ o kvalitetnoj izložbi. Sve nas je to potaknulo da složimo program koji će osim izložbi ravnopravno uključivati predavanja, projekcije, tribine te događanja s područja plesa, kazališta, glazbe, novih tehnologija...

Veoma nam je važno sudjelovanje cjelokupne nezavisne scene te prožimanje različitih razina i tipova akcija. Nadamo se da će se osjetiti ta otvorenost i želja za prijedlozima i inicijativama. Radimo i galerijske novine u kojima ćemo s vremenom objavljivati prijevode i razgovore s umjetnicima, kritičarima i teoretičarima... Što se pak svjetske scene tiče, čini nam se da je s njom moguće biti ravnopravan sugovornik samo ako stvarate angažirani i osviješteni program koji je otvoren za komunikaciju.

Koja je uloga galerije danas?

— Mladen Stilinović kaže da, kao što je papir novac, tako je i galerija soba. Pitanje koliko se mogu promijeniti osnovni uvjeti recepcije umjetničkih djela podudara se s propitivanjem političkoga potencijala umjetnosti i njezine sposobnosti da artikulira osjetljive društvene teme te da naznači i ponudi nove oblike otpora i kolektivnosti. Galerija je u tom smislu zapravo shvaćena kao urbano javno mjesto društvene vidljivosti, intenzivne cirkulacije, mjesto pokazivanja, pitanja, prolaska, boravka, interakcije, sukoba, trajanja... U trenutku kad trgovački centri (shopping malls) intenzivno okupiraju i privatiziraju nešto što je bilo javni prostor i svojevrsna su simulacija javnoga prostora, galerije barem pokušavaju preokrenuti taj proces. I nešto što je tradicionalno bilo ne samo privatno nego i u velikoj mjeri intimno, prostor recepcije i kontemplacije, pokušavaju vratiti javnosti, pretvoriti u živo mjesto diskusije pa i društvene kritike.

Koji/kakav je položaj kustosa danas?

— Kustosi suvremene umjetnosti pokrivaju razne uloge i od nekadašnjih anonimnih čuvara riznica danas su prerasli u autore izložbi i svojevrsne zvijezde unutar umjetničkoga sustava. To ne znači da kustos preuzima ulogu umjetnika ali njihove su uloge na neki način blisko povezane. Kustos je neka vrsta katalizatora, koji umjetnost ne stvara, ali je čini vidljivijom širem krugu — inicira teme, sudjeluje u procesu stvaranja širega konteksta, brine se o komunikaciji s publikom... Kao što i naš kustoski tim jako dobro zna, na praktičnoj razini to znači i vrlo često raditi manje zabavne stvari povezane uz organizaciju i birokraciju.

Što je nužno da se nekoga proglasi umjetnikom?

— Goran Trbuljak u jednom radu kaže da je mogućnost dana nekomu da napravi izložbu važnija od toga što će na njoj biti pokazano. Svijest o tome bila je jedan od poticaja da prihvatimo rad u instituciji kao što je Galerija Nova. Jednostavan bi odgovor dakle glasio da je potrebno da netko, i tu je važna uloga kustosa, u nekom radu prepozna nešto što ga čini umjetnički vrijednim i pruži tom radu i umjetniku šansu da izlaže u kontekstu koji je percipiran kao umjetnički prostor. Tu se stvari kompliciraju jer umjesto jednoga jasna odgovora tek se tu počinju postavljati zamršena pitanja o kontekstu, društvenim uvjetovanostima i vrijednostima...

Kakva je društvena odgovornost umjetnika danas?

— Mnogi koji se smatraju umjetnicima i koje drugi još smatraju umjetnicima nemaju nikakve društvene odgovornosti, ali to nije tip umjetnosti koji nas zanima. Modernistička je umjetnost naglašavala autonomiju u odnosu na druga dva područja, religiju i politiku, no onda se postavilo pitanje što je s tom autonomijom moguće učiniti? Danas, kada je problem umjetničke proizvodnje njezina potpuna integracija, svedenost na status robe, pitanja koja treba razvijati u širokom su smislu riječi politička, kako djelovati na druge, a ne za druge ili umjesto njih. U vremenu kad mediji s jedne strane dominiraju područjem vizualnog, a s druge spektakularizacijom sužavaju prostor društvene rasprave i kritičkog dijaloga, upravo umjetnost ostaje prostor društvene imaginacije, ne postavlja tek kritička pitanja o tome što nije u redu u svijetu u kojem živimo, nego pokušava naznačiti neke nove mogućnosti.

Predstavite nam pobliže jedini trajni projekt Galerije Nova, Inventuru!

— U novoj situaciji u kojoj radimo kao voditelji programa Galerije Nova — određene javne institucije s poviješću, tradicijom, imageom, određenim očekivanjima koja javnost postavlja pred takve institucije — kustoski tim WHW-a suočio se s nužnošću propitivanja uloge umjetničkih institucija kako na samoj umjetničkoj sceni, tako i u širem društvenom kontekstu. Pitanje, dakle, glasi mogu li se postojeće umjetničke institucije transformirati iz nečega što u osnovi funkcionira tek kao prezentacijsko tijelo, u nešto gdje će ljudi moći zajednički početi misliti stvari na drukčiji način. Inventura tako postavlja mnoga pitanja i iz ovog intervjua — koja je uloga umjetnosti danas, kakav je njezin položaj u društvu, koji je odnos umjetnika i institucije, koji su problemi produkcije i prezentacije, kakva je uloga i odgovornost kustosa... Na ta pitanja nema konačna odgovora, ali ih je baš zato nužno uvijek iznova postavljati. Projekt će se sastojati od niza akcija, predavanja i rasprava, a već u subotu, 7. lipnja, možemo najaviti tribinu pod naslovom Odnosi umjetničkih institucija i gradova na kojoj uz mnoge lokalne sudionike likovne scene kao gosti sudjeluje ugledni britanski kritičar i kustos Charles Esche i njegovi studenti s poslijediplomskih Kritičkih studija u Malmou. U ljetnim mjesecima Inventura se seli u izlog galerije izložbom na koju smo za sada pozvali Sanju Iveković, Mladena Stilinovića, Vladu Marteka, Željka Jermana i Gorana Trbuljaka — sve redom istaknute aktere konceptualne scene koji već desetljećima propituju umjetnički kontekst, pa smo time željeli uspostaviti i transgeneracijsku vezu, istaknuti povezanost s tim dijelom tradicije domaće umjetničke scene. Na neki način ideja projekta Inventura u pozadini je čitavog programa Galerije Nova — etička, politička i ideološka pitanja preuzela su središnje mjesto od estetskih pitanja prezentacije i forme te u svim aktivnostima galerije želimo imati svijest o njima.

Razgovarao Kruno Lokotar