Pohod na Zagreb

Pohod na Zagreb

Kosu će ovog ljeta na jarunskoj ljetnoj pozornici izvesti u žanru iskusan ansambl Gradskog kazališta Komedija, dok će Priču sa zapadne strane u listopadu izvesti Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, kojemu žanr mjuzikla znači novi izazov

Ove godine će, u razmaku od samo nekoliko mjeseci, hrvatska publika biti u mogućnosti prvi put vidjeti domaće produkcije dva slavna američka mjuzikla, Kosu i Priču sa zapadne strane. Kosu će ovog ljeta na jarunskoj ljetnoj pozornici izvesti u žanru iskusan ansambl Gradskog kazališta Komedija, dok će Priču sa zapadne strane u listopadu izvesti Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, kojem žanr mjuzikla znači novi izazov, a u produkciju te predstave bit će uključene sve tri grane HNK u Zagrebu: Drama, Opera i Balet.

Priču sa zapadne strane režirat će Krešimir Dolenčić, a dirigirat će američki dirigent Thomas Conlin, scenograf je Hans Georg Schäffer, kostimografkinja Danica Dedijer Marčić, a koreograf Dinko Bogdanić. Kako se premijera predviđa za listopad, pripreme su još u početnoj fazi, pa podjela uloga još nije definitivno određena.

Kosu će režirati Vlado Štefančić, dirigent je Dinko Appelt, scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja Matija Vujica, koreografkinja Suzana Sliva. U glavnim ulogama nastupaju Đ ani Stipaničev / Tomislav Lučić (Claude), Dubravko Laco / Siniša Magdalenić / Maksim Hozić (Berger), Vesna Pisarović / Vanda Vinter / Danijela Pintarić (Sheila), Nikita / Christiana Uichita (Dionne), Mila Elegović Balić / Tina Rupčić (Crissy), Ervin Baučić / Adalbert Turner Juci (Hud). Premijera je predviđena za 12. srpnja 2003. u sklopu Jarunfesta (pretpremijere 9-11. srpnja; reprize 13. i 14. srpnja te u sezoni 2003/04). Pjesme se izvode na engleskom jeziku, a dijalozi, kako najavljuje organizator, »na hrvatsko-engleskom žargonu«.

U povodu tih dviju najavljenih premijera, podsjetimo se na ta dva čuvena glazbenoscenska djela.

Romeo i Julija na Manhattanu

U siječnju 1949. legenda brodvejskog mjuzikla Jerome Robbins predložio je Leonardu Bernsteinu mjuzikl nadahnut pričom Shakespeareova Romea i Julije, koji bi se zbivao u doba preklapanja Uskrsa i Pashe na Manhattanu. Autori mjuzikla prvotno su namjeravali nazvati mjuzikl Priča sa istočne strane (East Side Story) i u središte radnje staviti romancu između židovskoga mladića i talijanske katoličke djevojke. Zbog drugih obveza morali su odgoditi projekt za šest godina, a u međuvremenu je izvorna ideja izgubila društvenu relevantnost. U kolovozu 1955. na sastanku s Arthurom Laurentsom rođena je druga ideja. Svijest o rasizmu jačala je u Sjedinjenim Državama sredinom pedesetih, pa se uvjereni liberal Leonard Bernstein odlučio za priču u kojoj je zaplet smješten u kontekst sukoba uličnih bandi (mladi bijelac poljskog projekla Tony iz bande Jetsa slučajno ubija brata ljubavnice, Portorikanke Marije iz protivničke bande Sharksa, tek pristiglu u Ameriku), upravo u doba snažnih napetosti i sukoba između mladih portorikanskih doseljenika i lokalnih bijelaca u New Yorku. U tom trenutku Bernstein je odustao od pisanja stihova i ponudio posao relativno nepoznatom Stephenu Sondheimu.

Uz slavnu glazbu Leonarda Bernsteina Sondheim je stihove napisao na temelju libreta Arthura Laurentsa, dok je koreografiju osmislio i mjuzikl premijerno režirao Jerome Robbins. Bernstein je za mjuzikl komponirao znatno složeniju glazbu nego što je bila u većini tadašnjih mjuzikala, u kojoj domonira big band jazz i latinoamerička glazba.

West Side Story nije praizvedena na Broadwayu, kako se često tvrdi. Praizvedba je održana 20. kolovoza 1957. u Washingtonu, nakon čega je izvedena u Philadelphiji, a tek potom u New Yorku u Winter Garden Theatre 26. rujna 1957. Na Broadwayu je izvedena 732 puta prije nego što je krenula na turneje. Na brodvejskoj premijeri u glavnim su ulogama nastupili Carol Lawrence (Maria), Larry Kert (Tony), Chita Rivera (Anita), Ken LeRoy (Bernardo) i Mickey Calin (Riff).

U još slavnijoj filmskoj ekranizaciji iz 1961. u režiji Roberta Wisea i Jeromea Robbinsa (ovjenčanoj s deset Oscara), glavne su uloge bile podijeljene među glumcima i pjevačima, na način da su pjevači sinkronizirali songove. Tako je umjesto Natalie Wood (Maria) songove pjevala Marni Nixon, a umjesto Richarda Beymera Jim Bryant. Rita Moreno (Anita) pjevala je samo neke songove, dok su ostale izvele Betty Wand i Marni Nixon.

Mjuzikl je od tada doživio brojne verzije, od punk-rock izdanja do monodrame u izvedbi Cher, a prije nekoliko godina je izveden i u milanskoj Scali, gdje su plavi jeans i požarne stube na sceni bile u punom kontrastu s elegatno odjevenom publikom i pozlaćenim ložama.

Neki misle da Priča sa zapadne strane potvrđuje stereotipove o Latinoamerikancima, pa su neke skupine prosvjedovale protiv njega, no s vremenom kontroverze su iščezle. Ipak, ironično je da se svojedobno ni Broadway ni Hollywood nisu uspjeli izdići iznad vlastitih stereotipa i angažirati latinoameričku glumicu u ulozi Marije. Cenzorske škare utjecale su i na jezik djela, pa su mnogi dijelovi izbačeni iz mjuzkla i na sceni i na filmu, te se zbog toga film današnjem gledatelju može učiniti naivno. No, ovdje izražena mržnja i frustracije autentičan su prikaz onoga što se u Americi doista dešavalo.

S obzirom da hrvatska publika uglavnom poznaje samo filmsku verziju, nije naodmet ukazati na neke razlike između predstave i filma. Brojni mjuzikli pretrpjeli su velike izmjene pri prebacivanju na filmsko platno, no Priča sa zapadne strane tek je minimalno izmijenjena. Glazbeno, uvertira predstave uključuje pjesmu Somewhere, dok je u filmu to song Maria, nekim songovima promijenjen je raspored izvođenja, a predstava ima i veliku skupnu plesnu točku koje u filmu uopće nema. Neke filmske likove ne treba očekivati u kazališnoj verziji. U filmu je stvoren lik Icea kako bi se osigurao dovoljno jak nasljednik za Riffa, a za potrebe filma stvoren je i lik Madame Lucia. Originalna scenska verzija imala je vrlo apstraktnu, minimalističku scenografiju (za razliku od filma snimana na stvarnim lokacijama).

No, kako će zagrebačka verzija izgledati, koliko će biti vjerna originalnom tekstu i hoće li na nju utjecati filmska verzija, odredit će redatelj ove produkcije Krešimir Dolenčić. Neke naznake o produkciji ipak je dao njezin dirigent Thomas Conlin u intervjuu u ovom broju »Vijenca«.

Oda slobodnom duhu

Kosa, slavni mjuzikl kasnih šezdesetih koji propituje uvriježena mišljenja o moralu, seksualnosti, individualnosti, rasizmu, nasilju, uporabi droga, odanosti i društvenoj prihvaćenosti — problemima koji su, s nesmanjenim intenzitetom, prisutni i u današnjem svijetu, još nije nimalo izgubio na aktualnosti.

Libreto Kose napisali su James Rado i Gerome Ragni, dva glumca koji su bili bez posla i koji su, kako će to reći Rado, »bili svjesni tradicionalne brodvejske forme, ali su istovremeno željeli stvoriti i nešto novo, drugačije, nešto što će na pozornicu prenijeti ljepotu uzbuđenja koje se, zahvaljujući hipi pokretu, osjećalo na ulicama«. Svoj projekt Kose Rado i Ragni nudili su mnogobrojnim brodvejskim producentima, koji su ih redom odbijali. Prvi koji se zainteresirao za projekt bio je Joseph Papp, koji je od njih zatražio da razrade libreto. U projekt Kose uključio se tada i skladatelj Galt MacDermont, kojem je hipi kultura bila vrlo bliska. Praizvedba Kose bila je 17. listopada 1967. u njujorškom Shakespeare Public Theateru, no predstava je ondje igrala samo nekoliko tjedana zbog ograničenih termina. Michael Butler vidio je predstavu, svidjela mu se i udružio se s Pappom te je Kosa premještena u diskoteku klub Cheetah te tako, na mala vrata i na Broadway.

Zbog financijskih poteškoća Kosa se nakratko prestala izvoditi, ali Butler nije odustao. Planirao je spektakularno uprizorenje na samom Broadwayu. Rado i Ragni u međuvremenu su prepravili scenarij te uz novoga redatelja Toma O’Hogana, krenuli s probama koje su, zajedno s audicijama, potrajale tri mjeseca. Premijera je održana u Baltimore Theateru na Broadwayu 29. travnja 1968. O uspjehu koji je Kosa tada postigla najrječitije govori podatak da je predstava odigrana 1742 puta prije no što je 1. srpnja 1972. skinuta s repertoara.

Premda vrlo provokativna u načinu obrade tema kojih se dotiče (seksualnost, uporaba droga, nasilje, rasizam...), Kosu na Broadwayu nisu pratili problemi s cenzorima. Problemi su počeli tek kad je mjuzikl krenuo na turneju po Sjedinjenim Državama. Golotinja na sceni i čuvena scena orgijanja na kraju prvoga čina te nedomoljubna uporaba američke zastave bili su najčešća meta cenzora, zbog kojih je predstava često završavala na sudu (najčuveniji su procesi u Bostonu i Chattanoogi).

Za razliku od većine mjuzikala toga doba Kosa se zasniva na viziji i osjećajima mjesta i vremena mnogo više no na scenariju te je za konačni uspjeh svake produkcije od presudne važnosti entuzijazam (i atraktivnost) mladoga glumačko-pjevačkog ansambla. U mjuziklu je iznesena serija događaja u životu plemena hipija i otpadnika posvećenih filozofiji vodite ljubav, a ne rat. Nezaboravni likovi kao što su Claude, vojni obveznik koji pokušava pobjeći od svoga konzervativnog, buržoarskog podrijetla, pretvarajući se da je iz Manchestera u Velikoj Britaniji, antiratna aktivistkinja Sheila, u koju je Claude zaljubljen, vođa grupe pobunjenika Berger, koji je upravo izbačen iz škole, Crissy, koja tugaljivo traži svoju izgubljenu ljubav, Jeanie, trudna djevojka opijena životom zaljubljena u Claudea, i Hudd, dinamični crnački aktivist, i danas intrigiraju mlade širom svijeta.

Svi oni odbacuju vrijednost svojih roditelja i establišmenta, kritiziraju zagađenje okoline, rat, novačenje, rasnu nesnošljivost i ono što vide kao bezumni patriotizam, krute seksualne norme i hipokriziju srednje klase.

Na primjeru Kose još se jednom možemo uvjeriti u staru izreku da se povijest ponavlja. Onodobni kritičari bili su zgroženi golotinjom na pozornici, uporabom vulgarnosti, otvorenim tretmanom seksualnosti (svih vrsta), droga i rasnog pitanja — što se iz današnja perspektive doima ponešto zastarjelim, no Kosa je uspjela zadržati veći dio svoje snage, a mnogi songovi iz Kose (Aquarius, Let the Sunshine In, Good Morning Starshine) postali su evergrini. Mjuzikl se još i danas često izvodi širom svijeta, pa je tako i naša publika 36 godina nakon praizvedbe dočekala i hrvatsku produkciju.

Kratak ulomak iz Kose u produkciji GK Komedija mogli smo vidjeti na tijesnoj kazališnoj pozornici u sklopu kolaža mjuzikla Dobrodošli, gospon Mjuzikl!, no pravi nas spektakl tek očekuje na jarunskoj ljetnoj pozornici u srpnju.

Priredio Goran Ivaniš