Pobjednik

Gostovanje Radovana Ivšića i njegove žene, cijenjene intelektualke Annie Le Brun, koje je priređeno u Francuskom institutu 27. svibnja, proteklo je kao osvrt i zahvala njegovom dugogodišnjem radu, koji je već ugrađen u hrvatsku, kao i u francusku kulturu

Predstavljene su i dvije njegove knjige — knjige članaka i intervjua U nepovrat, opet (u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske) i knjige izabranih pjesama Crno i crno (u izdanju Matice hrvatske). Njegov samostalni proboj u svijet kojim je slobodu, bez koplja, suprotstavio političkim bojištima, najbolje je izrazio Slobodan Prosperov Novak, ponovivši na promociji gotovo već slogan: »Radovan Ivšić... jedan je od rijetkih hrvatskih intelektualaca koji se može pogledati u zrcalo a da mu se ono ne naruga«.

Niko Vidović, predsjednik Nakladnog zavoda Matice Hrvatske, pročitao je tekst Marka Grčića u kojem je Ivšić, poslije Šimića i Ujevića, proglašen jednom od najenergičnijih pojava hrvatske kulture, koji je svoju urođenu potrebu za stvaralaštvom rasuo po metropolama, u Parizu, tom poprištu živih ideja (Bretonovih, Sartreovih, Camusovih) poslije Drugog svjetskog rata. Suočen s tragičnim likom poraženog fašizma, s lažnim nadama u SSSR, on je razvijao biološku potrebu za slobodom, vjerujući da, kako piše u jednom intervjuu s Daliborom Foretićem 1998, intelektualni Davidi ipak pobjeđuju političke Golijate.

Slobodan Prosperov Novak u svom je bogatom osvrtu na Ivšićev lik i djelo naglasio da je on jedini istinski hrvatski nadrealist koji je iskreno proživljavao pariške eksperimente, nalazeći u njima esetesku i etičku bit svojih problema. Među mnogih primjerima njegove hrabrosti promotori su spomenuli i njegov napadački osvrt na Krležu, na Krležinim danima u Osijeku 2001. godine, u kojem je njegovu glomaznu akademsku figuru suprotstavio pariškom duhu, bosonogom Matošu. »Koliko je Matoš htio otvoriti Zagreb velikim suvremenim tokovima svjetske poezije, umjetnosti, slobodarstva, toliko će se Krleža svojim austro-ugarskim purgerstvom cijeloga života iz petnih žila opirati svim pojavama moderne umjetnosti...« Taj dio jednog od najvećih polemičkih predavanja u posljednje vrijeme može se pročitati i u Ivšićevu tekstu Krleža izdaleka, koji je uvršten u knjigu U nepovrat, opet.

Ivšićev život i rad sažima knjiga U nepovrat, opet, u kojoj se nalaze mnogi produhovljeni osvrti na pariške susrete, na hrvatske kulturne pojave, mnogi intervjui koji pred čitatelja podastiru put jednog samosvojnog intelektualca, čija je sudbina sama oslikala polustoljetnu hrvatsku povijest i kulturu. Bogatstvo duhovnoga pustolova pokazuje i živopisni žanr. Tekstovi su mješavina biografije, kronike i eseja, a tako i izraz slobodnog i vijugava života, dokumentiranog i fotografijama. Ivšić, rođen u obitelji uglednog lingvista Stjepana Ivšića, ostavio je u društvenim i kulturnim labirintima vidljivi trag. Taj trag pojedinca uvijek je trajniji od kričavih tragova kolektiva. Stoga je i Dalibor Foretić zapisao: »Paul Éluard je svojedobno napisao kako bi na svaki čisti zid napisao riječ — sloboda. Što se mene tiče, ja bih na svako nezaprljano, čisto mjesto hrvatske duhovnosti, ispisao ime — Ivšić. On je jedan od rijetkih ljudi koje sam upoznao, koji su cijelim životom spojili slobodu i svoj intelektualni angažman.«

Individualni hod isprva se teško uočava, ali se poslije sve više nazire. Oni koji su u sukobu s vremenom ostavljaju duh u prostoru. Poput Radovana Ivšića.

Lada Žigo