Govoriti o slobodi

Matica hrvatska u suradnji s Goethe Institutom predstavila je 23. svibnja knjigu Studije i rasprave, njemačkoga kroatista Reinharda Lauera. O knjizi su govorili njegovi dugogodišnji suradnici Stjepan Damjanović, Viktor Žmegač, Josip Bratulić i Zvonko Kovač.

Na samu početku predstavljanja istaknuto je kako je ova knjiga šesta u izdanju biblioteke Inozemni kroatisti. Svi Lauerovi predstavljači složili su se kako je njegov pogled izvana, kao stranca nepodložna kurtoaznim obvezama, pravo kritičko osvježenje za hrvatsku književnost, te nas takav pristup itekako obogaćuje. Sam je autor na to istaknuo da se već dugo ne osjeća strancem u našoj književnosti. Lauer se njome u svojoj knjizi pozabavio u totalitetu, pristupa joj na nadasve stručan, sustavan i estetski način. Knjigu je podijelio u tri poglavlja. Prvo je posvetio dubrovačkoj književnosti 16. i 17. stoljeća, koju naziva urbanom. Drugo poglavlje posvetio je ilirizmu, odnosno hrvatskoj književnosti 19. stoljeća. U trećem poglavlju zaokružio je hrvatsku književnost do polovice 20. stoljeća. Posebno se osvrnuo na njemačko-hrvatske književne odnose.

Kako je istaknuto, Lauerove su kritike i osporavajuće i afirmirajuće. On na vidjelo iznosi i dobro i loše u našoj književnosti, koja se u različitim razdobljima dokazala kao paradigmatska, kao substandardna, ali i kao inovacijska, orginalna.

Studije i rasprave neće biti i posljednje djelo Reinharda Lauera posvećeno hrvatskoj književnosti. Kako je sam autor istaknuo, u pripremi je prijevod hrvatske lirike po njegovu izboru koji bi trebao doživjeti njemačko izdanje u skoroj budućnosti, a skromno je navijestio i mogući rad na djelu koje bi obuhvatilo cjelokupnu povijest hrvatske književnosti.

Draženka Vlahov

Otvorena nastava

U Matici hrvatskoj 30. svibnja predstavljena je Gimnazija u Novoj Gradiški. Okupljene je pozdravio Stjepan Sučić, potpredsjednik Matice hrvatske, prisjetivši se poteškoća pri obnavljanju ogranka Matice hrvatske u tome gradu, ali i želje za kulturom koju je osjetio za svoga boravka u njemu. Ogranak je od vremena svoje obnove djelovao i djeluje promišljeno, kao i gimnazija čija je aktivnost predstavljena. U ime gimnazije okupljene je pozdravila njezina ravnateljica prof. Nada Peleh-Serenčeš, koja je i predstavila odgojno-obrazovne programe i izvannastavne aktivnosti škole. Kao posebnost istaknula je sudjelovanje gimnazije u međunarodnom programu ekoškola, u čemu imaju veliku potporu lokalne zajednice. Sastavni je dio odgojno-obrazovnog programa i program ljudskih prava, a omiljen dio odgojno-obrazovnog programa projekt je nastave bez školskog zvona — otvorena nastava, koja za cilj ima unapređivanje i demokratizaciju nastave. Škola je uključena i u program međunarodne suradnje Mladi protiv mržnje. U aktivnostima koje učenici provode jest i projekt školskoga lista »Zvono«, koji je predstavljen na prigodnoj izložbi zajedno s književnim prilozima novinarske skupine te izloženim likovnim radovima.

U sklopu predstavljanja svojih aktivnosti učenici su izveli prigodan program u kojem su svoje umijeće pokazali pjevački zbor, recitatorska, dramska i plesna skupina.

Vojvođanski eksperiment

Matica hrvatska i Udruga za potporu bačkim Hrvatima predstavili su 23. svibnja knjigu Vojislava Sekelja Uzmi dodaj.

Okupljene je u ime Matice hrvatske pozdravio njezin potpredsjednik Stjepan Sučić, istaknuvši potrebu suradnje Matice hrvatske sa svim krajevima u kojima žive Hrvati, a u ime Udruge bačkih Hrvata Naco Zelić.

O knjizi je govorio Branimr Donat, poznavatelj književnosti bačkih Hrvata, kojoj do sada, kako je istaknuo, nije bilo posvećivano dovoljno pozornosti, pa predstavljanje u Zagrebu zaslužuje svaku pohvalu. Sekeljeva knjiga, istaknuo je Donat, zanimljivo je štivo, pisano eksperimentalno i nema usporedbe u matičnoj hrvatskoj književnosti. To je dvojna autobiografija, pisana autentično, u kojoj autor eksperimentira s formom. Na kraju je Donat zaključio kako je Matica hrvatska upravo ta institucija koja bi trebala tiskati knjige vojvođanskih Hrvata, kako bi se pojačale kulturne veze, ali i zbog činjenice da često najzanimljivija djela dolaze upravo s rubova.

O knjizi je govorila i Sanja Vulić, istaknuvši Sekelja kao pisca koji je oduvijek pisao hrvatskim jezikom i time hrabro svjedočio svoju pripadnost hrvatskom narodu. U svojoj knjizi, koja odiše tjeskobama zbog rata u Hrvatskoj, hrabro progovara i o današnjoj svjetskoj situaciji, globalizaciji i neoimperijalizmu. Zanimljiva je strukturalno i sadržajno, ali i jezično.

Ana Lederer za ovu je knjigu, koja pripada recentnoj hrvatskoj književnosti, istaknula poteškoće u njezinu svrstavanju u određeni žanr jer se oni miješaju, čime je autor uspio ostvariti neobičan eksperiment.

Milovan Milković govorio je u ime odsutnoga autora. Istaknuo je kako hrvatska književnost iz Vojvodine nije uklopljena u matičnu hrvatsku književnost, o njoj se malo zna, iako tamo ima vrijednih i zanimljivih književnih djela, ona je živi mrtvac.

Dubrovački ljetnikovci

Knjiga Nade Grujić Vrijeme ladanja, izašla u izdanju Matice hrvatske Dubrovnik, predstavljena je 27. svibnja.

Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske i povjesničar umjetnosti, knjigu je nazvao dragocjenim dokumentom borbe za kulturno i nacionalno dobro, ali istodobno i dokumentom našeg barbarstva, jer knjiga prati nestajanje, razaranje i krađu dubrovačkih ljetnikovaca, koje je počelo u austrijsko doba, a kulminiralo danas. Zidić se na kraju zapitao koliko i da li još imamo vremena da ih spasimo, te je izrazio sumnju da će ljetnikovci ikad više biti ono što su bili.

Ivica Žile, urednik knjige, istaknuo je kako ih je u Matici hrvatskoj Dubrovnik na njezino izdavanje, u biblioteci Prošlost i sadašnjost, potaknulo stanje ljetnikovaca u Rijeci Dubrovačkoj. Ovom knjigom Nada Grujić dala im je memento, ali je našla i odgovor kako ih spasiti.

Jedan od recezenata knjige, Tonko Maroević, za knjigu je rekao da čini saldo, rezime autoričina znanstvenoga ali i emocionalnog rada. Iako sadrži mračne aspekte, istodobno poziva na obnovu, na jačanje svijesti, nastoji dodirnuti afektivne i moralne aspekte naše sredine. Idući od problema do problema, autorica se približila idealu struke, obradila je svaki ljetnikovac zasebno stavljajući poseban akcent na njegov specifikum i nudeći model za njegovu rekonstrukciju. Knjigom je autorica zadala konačan udarac našoj svijesti i savjesti, ali i ponudila reprezentativno znanstveno djelo.

Nada Grujić, uz zahvale svima koji su pomogli u nastanku knjige, istaknula je i svoju želju da knjiga bude tiskana upravo u Matici hrvatskoj Dubrovnik jer je znala da će na taj način knjiga biti čitana i u Dubrovniku. Ljetnikovci o kojima je pisala predstavljaju identitet ovoga naroda, ali i iznimna arhitektonska djela, i zato trebaju pobuditi senzibilitet suvremenoga čovjeka. Iako je trud da se oni spase prepun razočaranja, jača je njihova ljepota i ljepota okolice, kazala je na kraju Nada Grujić.

Naronska siesta

Ogranak Matice hrvatske Metković predstavio je 3. lipnja svoju mapu Naronska siesta, s pjesmama Ivana Slamniga i grafikama Petra Barišića, Darka Čurde, Vatroslava Kuliša, Roberta Šimraka i Zlatana Vrkljana. O mapi su govorili Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, i Tonko Maroević, njezin potpredsjednik, dok je stihove čitao Tomislav Martić.

Ivan Gabrić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske iz Metkovića, istaknuo je kako je mapa izišla u povodu sto dvadeset i pete godišnjice Ogranka. U dugu razdoblju djelovanja u Metkoviću oblikovala je njegov kulturni život, a mapa je samo izdanak toga vrijednog rada.

Tonko Maroević, autor popratnoga teksta u mapi, nazvao ju je likovno-pjesničkim susretom. Ivana Slamniga, čije pjesme sadrži i koje su duboko ukorijenjene u naronskom kraju, u kraju koji ima i duh mora i duh rijeke, koji ima komponente mediteranskog, ali moglo bi se reći i srednjoeuropskog, nazvao je čovjekom modernog doživljaja koji se znao poigravati i prošlošću. A petorica umjetnika koji su ilustrirali mapu nisu ostali ravnodušni prema njegovim pjesmama, koje su im bile velik poticaj. Matica hrvatska u Metkoviću svojim izdanjima kao što je ova mapa podiže svoju kulturološku funkciju, istaknuo je na kraju Maroević.

Igor Zidić usporedio je višestruko Slamnigovo značenje s činjenicom da je mapu ilustriralo više autora. Metković, grad u kojem je mapa nastala, Zidić je opisao kao grad vrlo živa povijesnoga sedimenta s kojim se povezuje i njegov moderni život, koji se razvio na prostoru koji je u doba dolaska Hrvata bio već bogato kultiviran, što je omogućilo lakše nastajanje nove kulture, koja time nije gubila ništa od svoje autentičnosti. Zato smo mi stari koliko je staro tlo na kojem živimo, njegova kultura, koju smo znali iskoristiti, a to nam daje auru kulturnoga naroda i pravo da se veselimo izdanjima kao što je ova mapa, koja je sretan i zanimljiv spoj pjesme i grafike.

Zlatna grana

Odjel za povijest umjetnosti, arheologiju, etnologiju i arhitekturu i Klub hrvatskog etnološkog društva predstavili su 4. lipnja knjigu Jamesa G. Frazera Zlatna grana — podrijetlo religijskih obreda i običaja. O knjizi su govorili Sanja Kalapoš Gašparac, Krešimir Blažević, Dinko Telećan i Tomo Vinšćak.

Frazer je jedan od najvažnijih autora etnološko-antropološkog područja, rekla je Sanja Kalapoš Gašparac, a prijevod njegove knjige u nas već je doživio brojna priznanja, od nagrade za najbolji dizajn na sajmu knjiga do nagrade za prijevod Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Prevoditelj Dinko Telećan istaknuo je kako je radio na prijevodu izdanja iz 1890, a kako su prevoditelji najpažljiviji čitatelji, te nalaze razne slojeve djela koje čitaju, njemu se pri prevođenju knjige, osim etnološko-antropološkog nametnuo romaneskni sloj. Frazerov cilj u knjizi bio je objasniti običaj iz staroga Rima, tzv. zlatnu granu, što ga je odvelo na sve strane svijeta, u brojne kulture, gdje je nalazio usporedbe i paralele. Nakon veličanstvene potrage, koja se može usporediti s najzanimljivijim pustolovnim romanom, došao je do zaključka da je zlatna grana zapravo imela.

Krešimir Blažević istaknuo je kako Zlatnu granu treba čitati u svih dvanaest svezaka, koliki je njezin opseg. Iako je od vremena svoga nastanka bila odbacivana, postala je antropološko-etnološki klasik, prepun primjera sa svih strana svijeta, iako Frazer nikad nije putovao, nego je podatke dobivao od misionara i raznih službenika, pa se postavlja pitanje koliko su ti podaci točni. No, ostavio je golem opus koji svaki naraštaj treba nanovo iščitavati i dolaziti do novih zaključaka. Na kraju se Blažević poslužio usporedbom da je Frazerovo djelo drvo čiju jednu granu svakako treba pročitati kako bi se došlo do novih spoznaja.

Tomo Vinšćak istaknuo je da svatko tko želi imati Bibliju na svom jeziku mora imati i Zlatnu granu te je posebno istaknuo izvrstan Telećanov prijevod. Uz preporuku da se knjiga čita zagledajući u zemljovid, na kraju je istaknuo kako je Zlatna grana ovim prijevodom u nas reinaknirana i sada preostaje da se vidi kako će zaživjeti u Hrvata.

Antonija Vranić