Doživotni swing

Paul Kuhn i sa navršenih sedamdeset i pet godina interpretira ležerno, razumljivo i slušljivo, a u njegovu jazzu još snažno iskri smisao za scenski nastup i humor

Vječna se, nedvojbeno uvijek postojeća distinkcija između američkog i europskog jazza nerijetko valorizira na pitanju u kolikoj je mjeri europski jazz sposoban, ukoliko je to uopće moguće, suprotstaviti se ili barem približiti američkom, odnosno: je li barem poneki jazz-glazbenik Starog kontinenta u tom neravnopravnom odnosu sposoban, i koliko, zadužiti američki jazz? Odgovor glasi: da, ali samo neki, primjerice Django Reinhardt, George Shearing, Stephane Grappelli...

Okretanje jazzu

U europskom jazzu postoji pak niz izvrsnih džezista koji poput spomenutih imena nisu najizravnije sudjelovali u jazzu Sjedinjenih Država, ali su godinama više negoli zaslužni za promicanje tog američkog glazbenog fenomena na europskoj jazz-sceni.

Među njima je i njemački pijanist, vokalist, aranžer i dirigent Paul Kuhn, čijeg su se 75. rođendana nedavno prisjetili brojni europski džezisti, te za jazz specijalizirani časopisi, pa je red da tog zaslužnog dugogodišnjeg swingera, barem u slavljeničkom trenutku, upoznaju dijelom i naši ljubitelji jazza.

Rođen u Wiesbadenu 1928, Paul Kuhn karijeru će darovita glazbenika započeti kao dijete svirajući harmoniku u jednoj od prvih televizijskih emisija u Berlinu daleke 1936. godine. Prešavši poslije na glasovir postaje zapaženim interpretom popularne glazbe, da bi se tek u drugoj polovici četrdesetih godina posve okrenuo jazzu, odnosno tada dominirajućem swingu, koji neće nikada više napustiti, pa tako ni u doba kad je godinama vodio Big Band SFB (Senders Freies Berlin) u tadašnjem zapadnom dijelu današnje njemačke metropole. Neće ga napustiti ni formiravši međunarodni jazz-kvartet sa švedskim trubačem Rolfom Ericssonom, kontrabasistom Garyjem Toddom i bubnjarom Willyjem Ketzerom.

U ovom je trenutku živahni Kuhn na čelu trija koji izvodi isključivo easy listening mainstream jazz i swing. Sastav ima već iza sebe nekoliko izvrsnih diskografskih ostvarenja; My World of Music, Play It Again, Paul!, Blame It On My Youth, I Wish You Love, te najnoviji, objavljen u ožujku ove godine. Paul Kuhn And The Best Young at Heart. Pod tim je naslovom Paul Kuhn u povodu 75. rođendana uspješno završio dvomjesečnu njemačku turneju. Iako u toj zemlji uz najmoderniju djeluje i snažna tradicionalna jazz-scena, Kuhnova je ležerna, razumljiva i slušljiva interpretacija, zasnovana na poznatom repertoaru, ali i na originalnim skladbama, i na toj turneji pobudila veliko zanimanje i oduševljenje publike, zasićene možda poplavom njemačkog fuzijskog i free-jazza.

Kada Kuhn zapjeva

S druge je strane sasvim izvjesno da dio mlađe njemačke publike Kuhnov jazz smatra danas arhaičnim, pa čak u pejorativnom smislu zabavljačkim i neprimjerenim za početak 21. stoljeća, no to postaje irelevantnim u trenutku kad Kuhn sjedne za glasovir i zapjeva. Stoga su s njim oduvijek željeli surađivati i vrsni džezisti poput Bennyja Baileya, Gustla Mayera, Duška Gojkovića, Jiggsa Whighama i drugih, a i u svom triju imade nesebičnu potporu mlađega nadarenog kontrabasista Paula G. Ulricha i stalnog pouzdanog suradnika, bubnjara Willyja Ketzera. Dovoljno ih je bilo poslušati (i pogledati!) u nedavno emitiranu satelitskom televizijskom nastupu obogaćenu decentnom konferansom Paula Kuhna, koji ni ovom prigodom nije javno pokazao stanovitu deprimiranost zbog svojih godina, iskazanu nedavno u jednom intervjuu riječima: »Sviram svjestan da od života ne mogu više mnogo očekivati.« Usprkos tome u Kuhnovu jazzu još snažno iskri smisao za scenski nastup i humor, što su baš tijekom spomenute turneje zapazili i potvrdili njegovi nekadašnji suradnici, istaknute njemačke legende jazza, Hugo Strasser i Max Greger.

Paul Kuhn je, nastavljajući u srcu Europe u najboljem smislu tradiciju brojnih američkih pijanista-vokalista, u proteklih šezdesetak godina doista zadužio jazz i swing. I na tome mu, pridružujući se rođendanskim čestitkama, valja od srca čestitati!