Buvljak u bibliobusu

Buvljak u bibliobusu

Paulina Jazvić dosad je izlagala slike, ambijente i instalacije koje su po svojem sadržaju i formi bile maštovita nakupina najrazličitijih stvari, uglavnom iz inventara osobne mitologije. Tu je praksu nastavila i u ovome projektu: na poticaj mlade kritičarke Ane Tuk, Paulina je lokalni isluženi bibliobus nakratko učinila odlagalištem svakodnevnih predmeta koji više nemaju funkciju ili su nezanimljivi kao uporabne stvari

Neposredni povod za instaliranje ambijenta Bibliobus Art mlade zagrebačke autorice Pauline Jazvić prestanak je rada bibliobusa koprivničke Gradske knjižnice i čitaonice. Budući da je riječ o odlasku putujuće knjižnice u mirovinu, a ne o nekoj incidentalnoj, društveno uvjetovanoj situaciji, intervencija u bibliobusni prostor nije znak protesta, nego poentiranje njegove (odumirajuće) kulturne, prostorne i semantičke kvalitete. Ta se akcija, dakle, referira na one vrijednosti koje je isluženi bibliobus imao kao putujuća institucija, kao kulturalna metafora i kao stvarni fizički prostor, ali tek u sretnom preklapanju s tematskim, idejnim i oblikovnim postupcima koje je autorica već prije definirala zaštitnim znakom svoga umjetničkog djelovanja.

Ljepota tričarija

Paulina Jazvić dosad je izlagala slike, ambijente i instalacije koje su po svojem sadržaju i formi bile maštovita nakupina najrazličitijih stvari, uglavnom iz inventara osobne mitologije. Tu je praksu nastavila i u ovome projektu: na poticaj mlade kritičarke Ane Tuk, Paulina je lokalni isluženi bibliobus nakratko učinila odlagalištem svakodnevnih predmeta koji više nemaju funkciju ili su nezanimljivi kao uporabne stvari. Uzeti u doslovnom značenju, predmeti iz njezina ambijenta čine se kao kaotični skup odbačenih, još samo eventualno na buvljaku važnih tričarija, poput igračaka, starih fotografija, okvira, bočica, ambalaže i slično. U osmišljenoj umjetničkoj akciji i u vrlo pažljivo aranžiranoj instalaciji ti predmeti, kao samostalne cjeline i, posebno, u međusobnim odnosima, izazivaju mnoštvo asocijacija: od postupaka koji upućuju na morbidnosti suvremene civilizacije, preko podsjećanja na prenatrpanost predmetima u modernim shopping-centrima i ekoloških stavova o svijetu kao velikom skladištu do izravno konotirane ideje o (ne)značenju knjige u današnjem društvu. Autorica, naime, na police putujuće knjižnice i u slobodni prostor postavlja i knjige, koje u programiranoj zbrci jedva da odvajamo od tričarija, a kao poentu nameće i eksplicitno odvagivanje knjige kao duhovne vrijednosti i (makete) automobila kao fetiša potrošačke kulture.

Curenje vremena...

Ipak, najveći razlog za instalaciju u bibliobusu nalazimo u asociranju ideje prolaznosti i trošnosti. U prostorni okvir istrošenoga putujućeg busa za knjige Paulina Jazvić instalira predmete koji svojom funkcijom, postavom, vrijednošću i semantičkim svojstvima izravno upućuju na temporalna određenja: curenje vremena pretvara predmete u ropotarnicu (ili, u najboljem slučaju, u skladište uspomena), vremenski tijek zaustavlja kulturni mehanizam kojem je pokret bio najvažnije svojstvo.

Akcija u bibliobusu još se na jednoj razini dotiče prijašnjih autoričinih radova i temeljnih određenja njezine umjetničke strategije. Njezin interes vezan je, naime, i uz pitanja recepcije umjetnosti danas i uz traženje boljih i komunikativnijih tipova izlagačke politike. Izlaganje u bibliobusu, odnosno preobrazba njegova sadržaja u prostor umjetničke akcije, korespondira tako s njezinom praksom izlaganja u frekventnim prostorima omladinskih klubova, čitaonica i banaka. Stoga boljeg umjetnika i smislenije akcije za otpraćanje staroga koprivničkog bibliobusa u mirovinu teško da bi se moglo naći.

Marijan Špoljar