Bečka izložba o Janu Koteri

Bečka izložba o Janu Koteri

U bečkom Arhitektonskom centru postavljena je retrospektivna izložba arhitekta Jana Kotere (1871-1923), jedne od ključnih figura europske arhitektonske moderne. Kotera je bio, s Hoffmannom, Olbrichom i Plečnikom, među prvim studentima znamenite Wagnerove specijalke na bečkoj Likovnoj akademiji koju su također pohađali Kovačić i Bastl. Iako educiran na postavkama arhitekture secesije, zarana odbacuje njezine metode i stil, zalažući se za redukciju fasadne dekoracije u svrhu jasnoće konstrukcije i uporabljenog materijala. Po njemu su namjena, konstrukcija i lokacija od primarne važnosti, dok je forma samo njihova posljedica. Već je za života Kotera smatran pionirom moderne arhitekture u češkim zemljama, s presudnim utjecajem na formiranje budućih generacija čeških arhitekata. Bečka izložba pod naslovom Jan Kotera. Osnivač češke moderne arhitekture, što množinom originalnih crteža i modela donosi iscrpan prikaz njegova opusa, realizirana je u suradnji s ustanovama Obecni dum i Narodni Technicke Muzeum iz Praga, a ostaje otvorena do 7. srpnja.

Ingo Maurer u Vitrinu Muzeju dizajna

U malom, ali iznimno cijenjenu Vitrinu Muzeju dizajna u njemačkom Weil am Rhein do 10. kolovoza postavljena je izložba posvećena Ingu Maureru, najpoznatijem suvremenom dizajneru svjetiljki i rasvjetnih objekata. Retrospekcija pod naslovom Ingo Maurer — Svjetlo — Posezanje za Mjesecom, koju je oblikovao bliski autorov suradnik Dieter Thiel, prezentira četiri desetljeća stvaralaštva samoukoga njemačkog dizajnera. Prikazani su prototipovi i unikatni radovi, svjetiljke iz masovne produkcije i instalacije ekskluzivno kreirane za izložbu te fotografije i video. Paradigma Maurerove duge i uspješne karijere fascinacija je običnom žaruljom — »perfektnom fuzijom tehnologije i poezije« (Žarulja, 1966, stolna svjetiljkaa u obliku velike žarulje; Nofuss, 1969; Savoie, 1979; Lucellino, 1992, krilata svjetiljka). Ostali su izvori nadahnuća objekti svakodnevice (npr. čajno cjedilo za Mozzkito, 1996) i papir (skulpturalna serija »MaMo Nouchies«, 1998). Maurer nije samo dizajner, nego i proizvođač, a istraživački centar u sklopu njegove minhenske tvornice pripada tehnološkoj avangardi (niskovoltažna tehnologija u sustavu YaYaHo, 1984; LED diode u svjetiljci Bellissima Bruta 1997). Od 1990. angažiran je na oblikovanju rasvjetnih sustava za javne i privatne klijente poput rasvjete za postaju minhenskoga metroa Westfriedhof (1998), operu u Tel Avivu (1994, s Ronom Aradom) te dućane Isseyija Miyakea u Parizu i Londonu (1999), a trenutačno radi instalaciju za zračnu luku u Torontu.

Jubilej Petrograda

Sankt Peterburg obilježava tristotu godišnjicu osnutka. Vrhunac proslave zbio se između 23. svibnja i 1. lipnja. Nekadašnju prijestolnicu carske Rusije kao prozor u Europu podigao je, po uzoru na zapadnoeuropske metropole, car Petar Veliki, a svoj prinos izgradnji monumentalnih dvoraca i palača dali su koliko talijanski arhitekti toliko i vojske ruskih kmetova, od kojih mnogi skončaše u močvarama na kojima je grad nastao. Petrograd je svjedočio burnim i prijelomnim događajima u ruskoj povijesti — od pada dinastije Romanov, Oktobarske revolucije i građanskog rata preko sovjetske Rusije, u kojoj je izgubio status prijestolnice, do propasti komunističkog lagera — tijekom koje je više puta mijenjao ime, Premda je još 1991. ponovno uzeo prvo ime Sankt Petersburg, povratak nekadašnjeg sjaja i prevladavanje sovjetskoga nasljeđa, što je carske palače pretvorilo u Lenjinove muzeje, a katedrale u skladišta i muzeje ateizma, ide sporo i mukotrpno. Proslava jubileja nije mogla prikriti brojne gradske kontradikcije u traganju za novim post-sovjetskim identitetom: Petrograd je kulturna metropola sa svjetski poznatim institucijama, poput muzeja Ermitaž i Marijinskog teatra, ali i neslužbeno sjedište ruske mafije s vrlo unosnom porno-industrijom. Ovih dana najviše pozornosti izazvala je dvjesto milijuna dolara vrijedna rekonstrukcija palače Konstantinovski za rezidenciju predsjednika Putina, s kulisama poput Potemkinova sela što prikrivaju oronule kuće na putu do palače, te ponovno uređenje Jantarne sobe, magične slagalice od petsto tisuća komadića jantara u ljetnom dvorcu Katarine Velike, koji su opljačkali i uništili nacisti u Drugom svjetskom ratu.

Gehry kontra Wilkinson-Eyrea

U završnoj je fazi natječaj za sportsko-rekreacijski kompleks sa četiristo raskošnih apartmana na obali engleskog Brightona, u kojem su sučeljeni, nakon eliminacije rada lorda Rogersa, grupa autora koju predvodi Frank Gehry i ugledni britanski ured Wilkinson Eyre, najpoznatiji po razvikanom ostvarenju Milenijskog mosta u Gatesheadu. Iako su oba rješenja opisana kao smiona i suvremena, Gehryjev je projekt, sa četiri skulpturalna staklena tornja što okružuju sklop bazena i zimski vrt, daleko spektakularniji i engleski ga je tisak unaprijed proglasio pobjednikom, proričući mu kako bi mogao ponoviti efekt najpoznatijeg Gehryjeva ostvarenja, Muzeja u Bilbau. No ako i pobijedi u natječaju, autora još očekuje teška zadaća uvjeravanja lokalnih vlasti u opravdanost realizacije projekta s obzirom da su laburisti, koji su raspisali natječaj, na posljednjim lokalnim izborima izgubili vlast, a sada vladajući torijevci odbacuju oba rješenja kao neprimjerena zadanoj lokaciji. Konačna odluka o pobjedniku očekuje se do kraja lipnja.

Vinko Penezić