Vijenac 241

Glazba

Družina Rizwan — Muazzam Qawwali, 12. svibnja, Dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb

Virtuozi strasti

Poetični duh, maštu i mistiku mogli su, bez obzira na kulturološke i jezične barijere, prepoznati svi senzibilniji slušatelji

Družina Rizwan — Muazzam Qawwali, 12. svibnja, Dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb

Virtuozi strasti

Poetični duh, maštu i mistiku mogli su, bez obzira na kulturološke i jezične barijere, prepoznati svi senzibilniji slušatelji

Godinu dana nakon prve najave koncerta zagrebačka je publika, napokon, imala prilike uživati u jednoj manje popularnoj vrsti etno-glazbe. Na ovim prostorima, do sada još neizvođenu qawwali-glazbu, predstavila nam je družina Rizwan — Muazzam Qawwali, nećaci i učenici čuvenoga pakistanskog glazbenika Nusrata Fateha Ali Khana, neosporne zvijezde ovog islamskog oblika vjerničke glazbe čija popularnost nadilazi religijske i zemljopisne granice. U toj glazbi u jednakoj mjeri uživaju, hindusi, sikhi i muslimani. Znalci kažu da to nimalo ne čudi, s obzirom da glazba obiluje snažnim emocijama, a jedna je od njezinih osnovnih namjera — svojim duhom prožeti i izvođača i slušatelja, što je mogla zapaziti i većina od ukupno nešto više od tisuću posjetitelja koncerta.

Rub ekstaze

Qawwali-glazba vrhunac je doživjela izlaskom na svjetsku pozornicu world musica, početkom devedesetih. Za potrebe zapadnjačke publike, zbog nerazumljivosti jezika, istaknut je klasični kontekst glazbe, a instrumentacija i aranžmani ponešto su prerađeni po zapadnjačkome ukusu. Upravo takvom doživjeli su je i hrvatski slušatelji. Nastup je plijenio ritmom, izražajnim vokalima i sugestivnim kretnjama, koji su svojim amalgamom širili energiju na publiku, pa je ushićenje u dvorani često dolazilo na rub ekstaze.

Nusrat Fateh Ali Khan stvorio je odane sljedbenike, koji su po njegovoj smrti 1997, nastavili njegov rad. Tu glazbu, obično, izvodi qawwali-družina koja svira i pjeva sjedeći na podu, odnosno, kako smo imali prilike vidjeti na ovome nastupu, svojevrsnom divanu. Družinu čine dva pjevača (vođe sastava po kojima se družina i zove), pet pratećih pjevača koji vode zborni odgovor i pljeskanje rukama, dva svirača harmonija te svirač table. Među pjesmama izvedenim na arapskom i urdu-jeziku isticale su se one posvećene misticima Mustafi i Aliju te indijske rage, odnosno četiri skladbe s albuma Sacrifice to Love, koji je skupina snimila za najpoznatiju svjetsku etiketu world musica, Real World.

Ljubav, mašta i mistika

Kao i u mnogih drugih hindustanskih glazbenih oblika, umjetnička snaga, nasuprot onoj duhovnoj, osim u svojevrsnu omatanju pojedinca emocionalnom i duhovnom vatrom glazbe, ogleda se u improvizaciji. Da se ovdje radilo o vrsnim izvođačima, uvjerili smo se baš takvom sposobnošću improvizacije, kako u stihovima pjesama, tako i u ritmičkim ciklusima.

Slušatelje je najviše zadivila virtuoznost i strast vodećih pjevača te stalno intenziviranje izvedbe tijekom pojedinih skladbi, koje su završavale općim ushitom. Sadržaj pjesama krasio je poetični duh, metaforička mašta i mistični simbolizam ljubavi za svevišnje ili prosvjetljenje. Poetični duh, maštu i mistiku mogli su, bez obzira na kulturološke i jezične barijere, prepoznati svi senzibilniji slušatelji. Sudeći prema reakciji publike, bisu i općem oduševljenju, ove je večeri onih koji su nadišli religijske i zemljopisne granice bilo podosta.

Velimir Cindrić

Vijenac 241

241 - 29. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak