Sedam bijelih maski

Sedam bijelih maski

Zoran Pokupec prepoznaje svu slojevitost teksta. On razumije svoga neobičnog junaka, romsku toplinu njegove duše i englesku profinjenost

U Kazalištu Marina Držića 9. svibnja premijerno je izvedena monodrama po tekstu suvremenog engleskog autora Justina Butchera Clown Scaramouche plemeniti Jones. Bila je to prva hrvatska izvedba Butcherova teksta koji je s velikim uspjehom praizveden u Velikoj Britaniji prije nekoliko godina.

Monodrama Clown Scaramouche plemeniti Jones zapravo je autorski projekt glumca Zorana Pokupca, koji je autor prijevoda, redatelj i dakako interpretator teksta.

Engleski pisac Justin Butcher ispričao je ganutljivu priču o čovjeku i njegovoj potrazi za identitetom. Rođen 1. siječnja 1900. od majke Ciganke, prostitutke, s tek malo vjerodostojnim naznakama da mu je otac neki otmjeni Englez, Scaramouche se otiskuje u pustolovinu života. Svojim trajanjem povezuje prostore od Afrike i Azije do sjeverne Europe, od Adis Abebe preko Hrvatske do Krakova i što je još važnije, vrijeme od prvog do posljednjeg dana 20. stoljeća, kada na staru godinu 1999. kao stogodišnjak odluči umrijeti, ali prije toga dusima (publici) ispričati priču o svom životu.

Identitet određen vremenom

Zoran Pokupec prepoznaje svu slojevitost teksta. On razumije svoga neobičnog junaka, romsku toplinu njegove duše i englesku profinjenost. Uspjet će ih pomiriti u svim Scaramouchevim doživljajima od robovanja na srednjem istoku, preko boravka u fašističkom koncentracijskom logoru, do konačnog izbora sudbine da bude klaun u Engleskoj. A život Scaramouchea tek je priča o preživljavanju, o sedam bijelih maski, zapravo sedam preobražaja ili razina glume u koje ga je život uveo. Posljednja, ona jasna i svakom vidljiva, klaunovska, došla je kad je shvatio da, kako je Brečić jedanput zapisao, cijeli svijet glumi glumca. Scaramoucheova potraga za ocem zapravo je potraga za vlastitim identitetom, a Butcher ovim tekstom kao da upućuje na zaključak da je velik dio svačijeg identiteta vezan uz vrijeme u kojem živi. Tako je Scaramoucheov otac u neku ruku 20. stoljeće.

Zoran Pokupec vrlo dobro rješava sve nemale probleme interpretacije teksta kojemu je možda jedina prava slabost poneki preopširni opis. Lik postavlja snažno i jednostavno. Uspijeva mu istodobno biti i šestogodišnje napušteno siroče i stari devedesetdevetogodišnji klaun na samrti, istovremeno biti prepun toplih iskrenih emocija s romskom suzom u oku i hladni obrazovani u svoju gospodsku budućnost siguran Englez.

Sedam maski bilo je potrebno Scaramoucheu da bi preživio dvadeseto stoljeće i na kraju postao sretan engleski klaun. Ne zvuči li ta tvrdnja na početku 21. stoljeća kao zanimljivo pitanje?

Još jedan izvrstan rad Zorana Pokupca, koji je dubrovačka publika pozdravila dugim pljeskom odobravanja.

Jovica Popović