Samo zbog Oldmana
Neujednačeno balansiranje između slapstick/skatološke komedije, sladunjave melodrame odnosno nespretna nasilja, s potencijalnim pokušajem zagaza na koenovski teritorij, zapravo se ne fokusira ni na što
Nešto je temeljno falš i nedramatično u priči o odbjeglom zatvoreniku koji prigrli, a potom i usvoji djetešce pronađeno kao jedino preživjelo u automobilskoj nesreći. Premijerno prikazan na festivalu Sundance, film scenarista i redatelja Davida Seltzera Usred prijevare, uz jednu jedinu sigurnu — a možda još poneku, instanciju na kojoj funkcionira, u svojstvu bizarne komedije-drame-akcije možda bi bolje prošao kao televizijski film.
Ipak, neujednačeno balansiranje između slapstick/skatološke komedije, sladunjave melodrame odnosno nespretna nasilja, s potencijalnim pokušajem zagaza na koenovski teritorij, zapravo se ne fokusira ni na što. To nedisciplinirano vrludanje, bez, kako se čini, konačna i definirana cilja, stoga ne dopušta ni određenje tipa publike kojoj je namijenjeno — TV-publici — ljubiteljima dnevnih životnih drama shrvanih protagonista, baš kao i nejake dječice; filmofilskoj — zbog zanimljiva iako vrlo eklektična casta (Gary Oldman, Skeet Ulrich, Mathew Modine); tinejdžerskoj — zbog toaletskih štosova? Pritom se za svaku kategoriju može pronaći i nekoliko kontratočaka koje istoj nisu prikladne; što pak upućuje na popriličnu neuspješnost vladajućeg iza kamere.
Dodatno produbljenje neskladnoj žanrovskoj raznolikosti posvemašnje je neujednačeno kvalitetan cast, koji varira od manje do više solidna i u kojem — malo je reći strši, Gary Oldman.
Čovjek s tisuću lica
Oldman, koji probija usku odredicu (vrhunskoga) glumca, zapravo je čisti genijalac — umjetnik izvan svih kategorija, čija izgarajuća intenzivnost i trademark čovjeka s tisuću lica, ali i glasovnih varijabli, odveć odskače od matičnog mu filma vrlo skromnih dostignuća, baš kao i od svih likova odnosno izvedbi u njemu. (Trošeći se na posvemašnje nevrijednim projektima, prvu pristojnu ulogu nakon dugo vremena Oldman će odigrati u trećem nastavku Harryja Pottera.) Gotovo neprepoznatljiv pod teškim naočalama i proćelavom perikom, guste brade i brkova, ovoj transformaciji u priglupa, ali dobroćudna zatvorenika u vizualno-izvedbenom smislu parirati može još samo ona Del Toro/Deppova u Strahu i prijeziru u Las Vegasu.
Stoga Usred prijevare uistinu potvrđuje prethodne sumnje, da ga vrijedi i treba pogledati jedino i isključivo zbog kameleonskog i do fantastike nevjerojatnog Oldmana i njegova bolno-otužna, glupavo-humorna lika te potom dopustiti da film posve izblijedi iz sjećanja. Iako će uloga ostati.
Katarina Marić
Klikni za povratak