Sadržaj u formi

Sadržaj u formi

Vladimir Vučinović Čarli rođen je 1946. u Zagrebu. Završava gimnaziju i apsolvira na Prirodoslovno matematičkom fakultetu, koji ne završava zbog obiteljskih prilika.

Član je Fotokluba Zagreb od 1972.

U fotografiji se javlja osebujnim stilom, koji odudara od tadanjih klupskih izlagača. Do danas izlaže na više od sto skupnih izložbi fotografije u zemlji i inozemstvu, gdje osvaja dvadesetak različitih nagrada ili priznanja. No više od takva rada privlače ga zaokruženi fotografski ciklusi, koje onda realizira kao tematske samostalne izložbe. Do danas je imao petnaest samostalnih izložbi.

Po prirodi sanjar i boem, nemarno se odnosi prema životu i okolini pa i prema samom sebi, pa tako neuredno bilježi podatke o svome fotografskom radu.

Veliki je poštovatelj svoga Kluba i društveni radnik, koji u mnogim akcijama pomaže klubu financijski.

Vodio je više godina veoma uspješno Fotogaleriju Spot. Organizirao je fotografske tečajeve i snimanja.

Živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić

Naše druženje s fotografijama Vladimira Vučinovića Čarlija seže još od 1972. godine. Kao što se on te godine veselio susretu s fotografijom, tako se mi još radujemo njegovim slikama predstavljenim kao tematske cjeline na mnogim samostalnim izložbama. Prošao je s vremenom razne faze, ostvario cikluse Portreta, Godišnjih doba, Oglase, Aktove, Lica, Papa u Zagrebu, Haustor, Puni format, Djeve sa zagrebačkih pročelja, Pomak i nedavno Lišće s mirogojskih arkada.

Svježina kojom nam prenosi svoje vizualne senzacije neiscrpno su vrelo posebna načina življenja, a njegov odnos spram takva života oslikava se u svakom detalju njegova stvaranja. Ponukan vlastitim senzibilitetom odabire put istraživača, koji će mu omogućiti da konačno meritorno otvori i napiše novu stranicu unutar povijesnoga slijeda naše fotografije. U svakom njegovu djelu sadržaj je pretvoren u formu — odnos motiva i elemenata kojim ih stvara čitljiv je nedvojbeno kao nešto osobno, kao njegova volja, kao stvaralačko nastojanje kojim nastaje djelo. Stoga se njegove fotografije ne doimlju kao nešto zaustavljeno u vremenu, to su istinske slike za koje čak i u posve pojednostavnjenom pristupu kažemo da posjeduju ono najvrednije — bliskost, čitljivost misaonu i likovnu prepoznatljivost. Neke fotografije samo naizgled djeluju kao fotografije trenutka, ali autor se uopće posebno ne trudi da povjerujemo u čudnovatu fotogeničnost slučajnosti.

Koji put, ali samo naoko, kao da mu je svejedno što njegova okolina i okružje od njega očekuje i želi, ali u tome, rekao bih, leži umijeće Čarlija fotografa. Shvatio je na vrijeme kako je u životu sve nastajanje, pa zahvaljujući toj spoznaji s lakoćom bilježi mijene u vlastitoj okolini, kao i stanja koja često oku obična promatrača promaknu. Aktivan je to odnos s bezbroj mogućnosti. Svemu dodaje romantičnu lepršavost, ali daleko od bilo kakve površnosti.

Zdenko Kuzmić