Prevladavanje izopćenja

Prevladavanje izopćenja

Loachovi su likovi ugrožene osobe, neprilagođenih egzistencija, koje nikada ne gube vjeru u život

Maggie Conlan život doista nije mazio. Nakon teška djetinjstva i očeva seksualnog zlostavljanja, mladost je provela po socijalnim ustanovama.

Rodila je četvoro djece od četiri oca. Četiri djeteta različite boje kože, no slična usuda.

Jorge Arellano politički je bjegunac iz Paragvaja. Tamo je postao nepoželjan jer je štitio one slabije, nemoćne i... drukčije. Tako je postao politički sumnjiv vladajućoj vojnoj hunti. Došao je u Englesku nakon putešestvija po cijelome svijetu.

Nepravde sustava

Ovdje počinje Loachova priča Božja ovčice. U londonskom karaoke-pubu, Jorge (Vladimir Vega) zapazi vedru i prostodušnu Maggie (Crissy Rock).

Zaljubljuje se u nju, premda se na prvi pogled čini da on samo traži mogućnost i razlog ostanka u Britaniji.

U nizu retrospekcija u prvome dijelu filma, Maggie Jorgeu, tj. Georgeu kako ga ona zove, pripovijeda svoju gorku i oporu životnu priču.

Drugi dio prikazuje kako njih dvoje zajednički, snagom ljubavi, prevladavaju izopćenja nepravednoga socijalnog sustava.

Zasnovan na istinitim događajima, a posložen po sugestivnom scenariju Rone Munro, film se posve s(p)retno uklapa u redateljski i intelektualni habitus Kena Loacha.

Naime, još od prvoga filma Poor Cow (1968), preko možda najuspjelijeg i najpoznatijeg Kes (1970) — Loach, s rijetko uvjerljivim, no ne i patetičnim suosjećanjem bilježi društvenu zbilju malih, poniženih i uvrijeđenih sudbina.

Pojavivši se u europskoj kinematografiji u doba najvećeg uzleta modernističkog filma, Loach je autor neobične suptilno cizelirane poetike koja se ponajčešće bavi društvenom nepravdom i usudima izopćenih iz britanske welfare state.

Loachovi su likovi ugrožene osobe, neprilagođenih egzistencija, koje nikada ne gube vjeru u život. Čuvaju neobični životni optimizam i kada se čini da za to nema nikakve osnove.

Maggie rađa djecu, iako zna da će ih joj nesmiljeni sustav socijalnog skrbništva oduzeti. No, nakon što je konačno pronašla srodnu dušu u blagu i suosjećajnu Jorgeu, ona ponovno ima razloga za sreću i obitelj.

Maggie, u nadahnutoj i duboko emocionalnoj interpretaciji Crissy Rock, budi u gledatelja empatiju upravo kršćanskih izvorišta. Ona je božja ovčica, još jedno božje stvorenje koje žudi za ljubavi, obitelji... upravo božjim darovima krhku i prolaznu ljudskom stvorenju u ovoj dolini suza...

Loach, naravno, ne može odoljeti ni trenutku političkog žalca.

S likom Jorgea, apatrida, zapravo proletera bez domovine, provlači se u filmu i Loachu toliko bliska tematika političkog otpadništva i nepravedne države.

Političkim angažmanom i stajalištima koji se mogu iščitati iz njegovih filmova, Ken Loach jedan je od rijetko uvjerljivih filmskih redatelja na ljevici.

Univerzalno-partikularni problemi

Vladimir Vega, pak, interpret je još jednog lika u nizu Loachevih autsajdera i nenamjernih, usputnih žrtava sustava. I to ne samo sustava socijalne skrbi nego i tradicionalnih predrasuda iskvarenoga društva u cjelini. Specifična nepravda kojoj su izloženi Maggie i Jorge u ovom filmu ima vrijednost simboličkoga znaka, ali se može upotrijebiti kao realni označitelj radikalno nepravedne strukture britanskog društva, pa i kapitalizma kao takva.

Loach, doista, probleme partikularnih identiteta uzdiže na razinu univerzalnosti.

Na drugoj razini, Loachove studije lokalnih karaktera rastu i uviru u veće teme: poput Španjolskog građanskog rata u filmu Zemlja i sloboda (Land and Feedom, 1995) ili uspjele epizode u omnibusu u povodu 11. rujna 2001.

Božja ovčice ima filmske, ali i ljudske kvalitete. Film je to koji je emocionalno i intelektualno zdrav dar gledateljima HTV-a.

Marijan Krivak