Pjevana komedija

Pjevana komedija

»Upravo sam gledao jednu dramu u Théâtre Français koja me silno zainteresirala. Zove se Chérubin. Autor je Francis de Croisset« — napisao je Jules Massenet u autobiografiji Moje uspomene. Bio je to početak nastanka njegove opere istog naslova. Autor drame de Croisset i Massenetov libretist Henry Cain napisali su libreto, i opera je praizvedena na Valentinovo, 14. veljače 1905, u Monte Carlu. Naslovnu je ulogu pjevala glasovita škotska sopranistica Mary Garden (1877-1967), koja se osobito isticala kao interpretkinja uloga u francuskim operama. Kraljeva milosnica Ensoleillad bila je Lina Cavalieri (1874-1944), popularna talijanska pjevačica ljepotica. Svečana večer oduljila se zbog obilja pljeska koji je poglavito bio upućen protagonisti(ca)ma.

Vrsni solisti

Izdavačka kuća RCA Victor s etiketom Red seal (crveni žig) izdala je reprezentativnu snimku te stotinu i pet minuta duge opere, koju je skladatelj nazvao pjevanom komedijom. Okupila je vrsne soliste na čelu s američkom mezzosopranisticom njemačkoga podrijetla Fredericom von Stade. Njezin lirski mezzosopran sjajno pristaje ulozi nestašna sedamnaestogodišnjaka, koji ne može odoljeti ženama, ali ni one njegovoj privlačnosti. Massenetova sedamnaesta opera je, naime, viđenje razdoblja rokokoa iz perspektive kasnoga devetnaestog stoljeća, i jasno je da je izvor za nju besmrtna Beaumarchaisova komedija Figarov pir.

De Croisset nije mogao shvatiti Massenetovu želju da ide ukorak s tradicijom i snažno se protivio da Chérubina pjeva žena. (Uostalom, devet godina poslije i Richard Strauss je ulogu Oktavijana, mladoga kavalira s ružom, povjerio ženskomu glasu.) Ali Massenet nije popuštao i nastala je tako jedna od dražesnih uloga u hlačama (en travesti). Frederica von Stade je ne samo glasom i glazbenim poimanjem nego i svojim perfektnim francuskim jezikom njezin vrhunski interpret. Uz bok su joj možda najveći bas današnjice Samuel Ramey u ulozi Filozofa i izvrsna koloraturna sopranistica June Anderson, jedna od vodećih predstavnica toga faha, kao Ensoleillad.

Uz takva zvučna imena, koja će zacijelo privući diskofile, dirigent Pinchas Steinberg za manje je uloge okupio vrsne francuske pjevače. Tenor Michel Sénéchal kao Vojvoda, bariton Michel Trempont kao Barun i sopran Hélene Garetti kao Grofica vrlo su ih dobro karakterizirali, kao što je to učinila i mezzosopranistica Brigitte Balleys kao Barunica. Drugu veću žensku ulogu, Ninu, dobro pjeva ne odveć zanimljiva sopranistica Dawn Upshaw. Snimka je realizirana uz odličnu suradnju Münchenskog radijskog orkestra i zbora Bavarske državne opere.

Samo za ljubitelje

RCA je učinio ono što se jedino može učiniti pri predstavljanju djela koja nisu sastavni dio repertoara niti će to ikada postati, nego mogu zainteresirati ljubitelje opere samo kao raritet i uvid u vrlo malo poznato ili uopće nepoznato stvaralaštvo poznatih skladatelja — odabrao je glasovite soliste i dirigenta, a uz njih kvalitetan orkestar i zbor, vjerujući da će oni iz tog Chérubina izvući što se izvući dade, a to su oni i vrlo uspješno učinili. Jer Chérubin nije samo po kvaliteti glazbe već i po Massenetovim preokupacijama i cjelokupnim stilskim osobinama njegova opusa vrlo daleko od remek-djela Manon i Werthera. Ipak, glazba je svježa i dinamična, a izvedba vrlo dobra pa vrijedi poslušati ovaj dvostruki CD, barem kao uspjelu informaciju.

Marija Barbieri