Vijenac 241

Fotografija

Izložba Hist(o)ria: tjelesne funkcije, MMC Luka, Pula, 5. svibnja–2. lipnja

Odmak od prosjeka

Izložba, rezultat višemjesečna istraživačkog rada Maje Briski, istraživanje umjetničke kreativnosti, potvrda je drugosti spram standardnih shema i ustaljenih izričaja umjetničkih strasti i kreativnoga dometa

Izložba Hist(o)ria: tjelesne funkcije, MMC Luka, Pula, 5. svibnja–2. lipnja

Odmak od prosjeka

Izložba, rezultat višemjesečna istraživačkog rada Maje Briski, istraživanje umjetničke kreativnosti, potvrda je drugosti spram standardnih shema i ustaljenih izričaja umjetničkih strasti i kreativnoga dometa

U Multimedijalnom centru Luka otvorena je skupna izložba Hist(o)ria: tjelesne funkcije u izboru povjesničarke umjetnosti i dizajnerice Maje Briski iz Zagreba, koja se ujedno poklopila s Danom grada Pule i dvogodišnjicom postojanja toga prostora, otvorena za komunikaciju s različitim aspektima umjetnosti.

Ambijentalnost raznolikih instalacija

Prva je neobičnost što nijedan rad nije naslovljen, nego su svi određeni kao ambijentalne instalacije. Neobičan je i kontakt s dijelom rada Dorine Vlakančić, koja zatvara ulaz u galeriju plahtama-visećim objektima i time otkriva interpretaciju tjelesnosti dvadesetak umjetnika. Plahte su i dalje motiv njezina izričaja tjelesnog jer na njezinim fotografijama vidimo plahte koje se suše. Nikola Ražov u galeriju je unio odljeve tjelesnih organa u drvu.

Đanino Božić javnosti je izložio slike u kojima kombinira metal, lim, boje pretežno sive nijanse, kojima uz vanjske svjetlosne efekte postiže igru na površini slike, dok Davor Rapaić niže svoje krajolike preciznih geometrijskih oblika u koje umeće čemprese, sliku Mona Lise, jabuku... a tu je i digitalizirani krajolik za Andija te splitting channels — negativi slika, konkretnije slike velikih formata unutar kojih postavlja obiteljske portrete, slike i minijature.

Tereza Pavlović izlaže slike maloga formata, minijature, a intervenirala je i uporabom paus papira i PVC-om. Već lociranjem slika u prostoru izdvaja se Vinko Šaina radovima na platnu čija je glavna determinanta more, a iznad njega preparirani orao raširenih krila, simbol nesputanosti.

Sanja Simeunović izložila je ciklus radova na lesonitu, put na pijesku kojim izravno komunicira s okolinom linijama raznih pravaca te tri gipsana reljefa kao jaku neovisnu cjelinu. Alen Floričić postavio je videorad — kojem je glavna karakteristika iterativnost, izlaženje iz mora bez dovršenosti. Robert Pauletta vizualnošću eksponata (plinska boca, vaga, tanjur i ruže na postamentu) te razasutom zemljom intrigira, a ključna je odrednica citat iz Shakespeareova djela Antonio i Kleopatra.

Keramika i performansi

Keramičarka Denis Licul našla je mjesto na zidu drugoga dijela galerije, Aneksu, gdje je poslagala keramičke školjke oslikane prigušenim bojama. Eugen Vodopivec Borkovsky rasporedio je vlastite režirane fotografije po zidu, a svoja bića, trapeze, mreže razbacao po Aneksu. U jednom je dijelu i zatvorio prostor mrežom i drvom i tu instalirao prigušena svjetla što asociraju na igru krijesnica u prirodi. Tu je i grana od koje Vodopivec kreće u istraživanje mogućnosti drva.

Radove velikog formata izložio je Bojan Šumonja s razlomljenim djelovima tijela te prebojani tepih. Slikama vladajuće crne boje Fulvio Juričić uspjelo korespondira s već spomenutim Aneksom, a Aleksandra Rotar fokusira pozornost svojim radovima — lutkom s TV-ekranom, gdje putem videa umjetnica iščitava manifest uz vizulnu notu — abecedna slova i popratni sadržaj, a tu je i postament — skulptura od raznih materijala te plutajući objekti na bazenu.

Tri rada Igora Zenzerovića u drvu prislonjeni su na zid galerije, a u njih je ugraviran motiv romba. Robert Sošić na jedinom je zagrijanom radijatoru buket cvijeća prepustio propadanju u posudi za ovlaživanje zraka bez vode. Marina Orlić u svom se umjetničkom izričaju okrenula zemlji istarskoga podrijetla te predmetima nastalim u drvu: ptica, blanjalica, drveni koš...

Videodnevnikom u trajanju od četrdeset sekundi Davor Kliman upoznaje nas s fazama njegova dana, »sleep, sit, walk, eat«, lutkama uz zvuk s kazetofona te bebom kamufliranom u platno.

Počasni gost Petar Brajnović izveo je trosatni performans Krojenje i prekrajanje na šivaćim strojevima spajujući platnene i papirnate geografske karte Istre, Izraela, Palestine... Jadranka Ostić osvježila je zanimljivo koncipiranu izložbu jer nas je vratila nekim korijenima istarske zemlje uz zemljane posude, metlice i slične funkcionalne rekvizite.

Izložba, rezultat višemjesečna istraživačkog rada Maje Briski, istraživanje umjetničke kreativnosti, potvrda je drugosti spram standardnih shema i ustaljenih izričaja umjetničkih strasti i kreativnoga dometa.

Ante Kovač

Vijenac 241

241 - 29. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak