Vijenac 241

Margine

Kosi hitac

Odložite svoje semplere

Album hip hop benda The Roots, Phrenology, miljama je daleko od svedominantnoga gangsterskog preseravanja, bestidna srozavanja u verbalnu i glazbenu vulgarnost ili isprazno razmetanje, koje obilježuje dobar dio današnjeg rapa

Kosi hitac

Odložite svoje semplere

Album hip hop benda The Roots, Phrenology, miljama je daleko od svedominantnoga gangsterskog preseravanja, bestidna srozavanja u verbalnu i glazbenu vulgarnost ili isprazno razmetanje, koje obilježuje dobar dio današnjeg rapa

»Nismo li mi zapravo glazbenici? I ne znači li to da nam je dopušteno biti muzikalnima?« Riječi su to bubnjara Questlovea, lidera poznate američke alternativne rap-skupine The Roots, koja ovih dana briljira svojim izvrsnim rokističnim hitom The Seed 2.0 i na našim radijskim postajama. I na pri pogled doimaju se pomalo paradoksalnima. Zar nije samo po sebi razumljivo da je netko tko se bavi glazbom već po sebi muzikalan? No, ono na što cilja Questlove zapravo je aluzija na jadno stanje u današnjoj hip hop industriji. Koju, kad se o glazbenom umijeću većine njezinih predstavnika zdravo promisli, karakterizira jeftino i brzo sempliranje tuđega (ili postmodernistički rečeno: nađenoga) materijala, upeglana uz pomoć priručnoga softverskog dodatka u glazbeno siromašne dionice. Dodamo li tomu i formulaično repanje o pištoljima, lakim ženama i brzoj zaradi, što uglavnom prati glazbene loopove rap pesama, onda je više nego jasno Questloveovo heretičko stajalište. Hip hopu je danas prijeko potrebno glazbeno umijeće! I nije li vrijeme da gospoda snoop doggy doggovi pokažu da mogu biti i malo glazbeno potkovaniji?

Danas sviramo uživo

Svojim novim albumom Phrenology grupa The Roots postavlja u tom smislu dosad neviđene standarde. I odmah po izlasku ovoga sjajnog albuma možemo reći da će u povijesti hip hopa ostati zabilježen kao neprijeporni klasik. Jer u slučaju grupe The Roots nemamo posla s nekim amaterskim producentom koji petlja po gumbićima na svome sempleru i njegovim napljuganim kompićem emcee-jem koji roka rime onako kako ga džoint praši. The Roots su u tom pogledu pravi mali skandal. Oni su, naime, prvi čistokrvni bend u povijesti hip hopa! Što će reći — potpuno funkcionalan sekstet glazbenika koji stvara hip hop glazbu svirajući je uživo u jam sessionima, ili u studiju pod visoko tehnološkim uvjetima postprodukcije!

Glazbeno umijeće članova The Roots više je nego impresivno. Pokretački duh projekta već je spomenuti Questlove, virtuoz na bubnjevima, koji oko sebe okuplja nadareni tim hip hop zanesenjaka i entuzijasta. Većina su diplomanti filadelfijske umjetničke škole High School for Creative Performing Arts. I svi zajedno pripomažu održavanju temeljne formule projekta: spoj uličnog pjesništva s glazbenim šaranjem po crnačkim pop formama soula, funka i punk rocka plus stvaralačka strast prema glazbenom eksperimentalizmu i avangardizmu. Za mikrofonom The Rootsa svoje glatke i socijalno osviještene rime isporučuje reper Black Thought. Basist Huba daje ritam rokističnim stvarima benda. Gitarist Ben Kenney praši po sirovim rifovima. Klavijaturist Kamal pretače utjecaje europskih synth bendova i astro jazza, a studijski čarobnjak i majstor na ritam mašini Scratch upleće utjecaje techna, zvučnih zapisa iz repertoara noir filmova, drum and bassa i postrocka. The Roots su u pravom smislu riječi pionirski hip hop bend.

Nitko se nije sjetio

I pravo je čudo što se u dvadesetak godina glazbenoga žanra nitko nije dosjetio tako jednostavne ideje. Tko zna možda je tek s recentnom pojavom žive svirke u segmentu visoko tehnologizirane elektronske pop-glazbe sazrelo vrijeme da se i The Roots percipira kao izniman hip hop bend? Naime, čak i korifeji tako visokotehnoloških elektronskih pravaca poput click housea danas za svoje zvučne komade pozivaju u goste džezerske big bendove! Kako bilo, Phrenology glazbenom ambicijom i širokom paletom zvukovlja uspijeva proširiti granice hip hopa izvan stega jednoličnih repetitivnih loopova i odvodi slušatelje u pravu pravcatu zvučnu pustolovinu onkraj utrtih putova. Avanturi pridonosi i nepogrešivi izbor gostujućih suradnika. Kao predstavnici sve popularnijeg minipokreta community music u današnjoj pop-glazbi (u koji pripadaju tako raznorodni kolektivi od etnorepera Asian Dub Foundation do ezoteričnih ambijentalista Boards of Canada) ni The Roots nisu samo običan glazbeni bend nego i šira zajednica entuzijasta okupljena oko zajedničkih interesa što svojom otvorenom praksom žive razmjene ideja daje okvir za kreativne storminge, ali i cjelodnevna partijanerska druženja.

Tako je i pripremanje zajedničkoga vegetarijanskog ručka jednako važan čimbenik u nastanku albuma kao i rasprava o tome mogu li se elementi free jazza uklopiti u techno beat i protestni rap-izričaj. A na albumu Phrenology mjesto su pronašli planetarno popularna pjevačica Nelly Furtado, kontroverzni crnački pjesnik Amiri Baraka, neo soul izvođači Cody Chestnutt, i Jill Scott, veteranka alternativnog ženskog rapa Ursula Rucker te proslavljeni reper Talib Kweli, kao i mnogi drugi jazz i hip hop glazbenici. I svi su dali najbolje od sebe.

Studijski jam session

Vrhunac je albuma desetominutni komad Water, koji započinje reper Black Thought navodeći brojne opasnosti života u urbanoj džungli. Praćen izražajnim hip hop grooveom Thought zaključuje stvar opomenom o lakoći podlijeganja drogama kojih je na ulicama Amerike u pretjeranu izobilju. Glazba iznenada mutira u fascinantni studijski jam session, u kojem se na genijalan način dočarava djelovanje droge. Ritam otkucaja srca miješa se s kakofonijom obestjelovljenih glasova, a intrigantan glazbeni kolaž, što spaja utjecaje od Arnolda Schoenberga do Ornette Colemana, razvija se u luku od sporohodnoga klavirskog preludiranja preko progresivnih rock pasaža, histeričnih erupcija free jazz improvizacija i avangardnih atonalnih prelaza do završnice u kojoj se otkucaji srca sve više usporavaju i zaustavljaju u pozadini prijetećega šuma što zloslutno ostaje meandrirati na kraju.

Literarne pretenzije The Roots zadovoljavaju komadom Something in The Way of Things. U njemu pjesnik Amiri Baraka recitira nadahnuti beat gospel, koji sjajno podcrtavaju organskim drum and bassom. U udarnom hitu albuma The Seed 2.0 afirmativni rock stav spajaju sa sirovom hip hop produkcijom. A prekrasna Sacrifice daje programatski refren kroz usta Nelly Furtado: »You need a heart that’s filled with music/ If you use it you can fly«. A Rootsi bogme više nego lete na vlastitoj inspiraciji.

Album trebate jednostavno čuti. Svaka stvar na njemu, ma kako iznenađujuće zvučala, prožeta je istinski vibrantnom energijom. Miljama daleko od svedominantnoga gangsterskog preseravanja, bestidnog srozavanja u verbalnu i glazbenu vulgarnost ili isprazno razmetanje, koje obilježuje dobar dio današnjeg rapa. I što je možda još važnije The Roots vlastiti intelektualizam ne odvlače u nešto suhoparno i samoljubivo. Jer poticajni impuls i prenošenje energije njihov je primarni groove. Tako snažan i dojmljiv da su The Roots doista bend uz koji se razmišlja isto toliko intenzivno koliko se i uživa. Neka svirka ne prestane.

Predrag Madžarević

Vijenac 241

241 - 29. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak