Od usklika do jecaja

Od usklika do jecaja

Svojom je aurom dominirala korejska sopranistica Jee Hynn Lim

Nastupi novih pjevača u starim predstavama uvijek su dobar razlog da se naše središnje nacionalno kazalište posjeti i između premijera unutar ove dinamične sezone. Tim nas je više u slučaju opere Madame Butterfly Giacoma Puccinija u ponedjeljak, 28. travnja, privukla vijest da će naslovnu ulogu tumačiti korejska sopranistica Jee Hynn Lim. Autentična vanjština dražesne gejše pokazala se tek kao dodatni začin toj po mnogočemu izvanrednoj predstavi.

Pjevačica koja je nakon studija u rodnom Seulu posebna znanja i vještine stekla na slavnom njujorškom Juillardu, te u posljednjem desetljeću zablistala u brojnim kreacijama na podijima diljem Sjedinjenih Država, Kanade i Europe, zagrebačku je publiku oduševila razvijenim senzibilitetom za glazbenu dramatizaciju. Čistoća i senzualnost njezina gipka glasa tek su sredstva kojima ona iz vokalne dionice tragična lika Leptirice (Cio-Cio-San, žrtve lakomislena ljubavnog poigravanja američkog časnika) izvlači cijelu paletu raspoloženja i osjećaja, od radosnih usklika do jecaja.

Njezina je aura dominirala predstavom, u kojoj je u sjeni ostalo gostovanje rimskoga tenora Sergia Panaije u ulozi časnika Pinkertona (još jednog u nizu rutiniziranih talijanskih pjevača belkanta koji u posljednje vrijeme kroče našim opernim podijima). Snaga i prodornost, uz urođeni belkantistički agogički zamah, glavne su odlike njegova pjeva koji je u solističkim nastupima pomalo pretjerivao u decibelima, ali je zato kao takav spremno predvodio zapjeve ansambala.

U manjim ulogama služavke Suzuki i američkoga konzula Sharplessa pjevačke su i glumačke maksimume iskazali mezzosopranistica Sofia Ahmed i bariton Tomislav Bekić. Zbor je u jedinom nastupu na sceni — u prizoru vjenčanja na kraju prvog čina — pjevao skladno (zborovođa Robert Homen) te minuciozno ispunjavao sve zahtjeve filigranske režije Dore Ruždjak Podolski, dok je orkestar pod palicom Zorana Juranića (izuzev povremenih metričkih iskliznuća na početku) u cjelini zvučao ujednačeno i profilirano. Jedina očigledno slaba točka predstave bili su tumači niza epizodnih uloga, čijoj bi podjeli ubuduće trebalo pristupiti s više mara.

Jana Haluza