Najbolji do sada

Programom 9. međunarodnog festivala tradicionalnog jazza otvorio se domaći Sick Swing Orchestra i oduševio punu koncertnu dvoranu varaždinskoga HNK, a to je bio samo početak

Nakon relativne suše naših festivala jazza u proljetnom razdoblju, izuzmemo li klupska događanja, odjednom su se u istom terminu, od 14. do 18. svibnja, našla čak tri! Proljetna revija u Zagrebu, Jazz Time u Rijeci i 9. međunarodni festival tradicionalnog jazza u Varaždinu, koji se u tom terminu održava već niz godina. Tom je posve nepotrebnom preklapanju prethodila, da stvar bude ljepša, i jedna varaždinska jednovečernja glazbena krivotvorina, nazvana bez veze Blues festivalom.

Bila je zapravo riječ o večeri rocka s tek nekim naznakama elektrificiranoga bluesa, održanoj na Stančićevu trgu u samoj staroj gradskoj jezgri, koja je s razglasom od 5 kilovata po kanalu u šestosatnom razdoblju dobrano protresla prozorska stakla okolnih kuća (i uši stanara!), da bi sve završilo upozorenjem policiji! Zlo je i to što takvi koncerti bluesa, koji nemaju veze s pravim bluesom u neupućene publike stvaraju nepotrebnu zabunu.

Nabijanje termina

U takvim se okolnostima nabijanja termina našao ove godine 15. i 16. svibnja održan 9. međunarodni festival tradicionalnog jazza — Varaždin 2003. koji se u tim danima održava već niz godina, pa objašnjenje organizatora zagrebačke Proljetne revije jazza o promjeni termina zbog održavanja Zagrebačkog biennala nije prihvatljivo.

Program je varaždinskoga jazz-festivala otvorio zamjenik gradonačelnika Grada Varaždina, pokrovitelja, gosp. Tomislav Bogović, a u skladu s dosadašnjom programskom politikom uvodni je dio pripao predstavnicima domaćega swinga, ansamblu mladih Sick Swing Orchestra, nastup kojih je omogućio Allianz d. d. Svoju su priliku izvedbama standarda swinga naši mladi swingeri iskoristili, oduševivši punu koncertnu dvoranu varaždinskog HNK.

Entuzijastičko i mladenački simpatično neobuzdano sviranje trombonista Marija Šinceka, trubača Antonija Gečeka, klarinetista Berislava Gavranića, nadarenoga pijanista Josipa Tocilja, efektnoga kontrabasista Marija Žuvele, bubnjara Miroslava Lehpamera, gitarista Krešimira Tomića te vokalista Ante Žužula, odmijenit će potom dixieland i swing odmjerenih, rutiniranih i iskusnih članova bečkog ansambla Vienna City Ramblers predvođenih trubačem i vokalistom Ernestom Schullerom, nastup kojih je omogućio Austrijski kulturni forum iz Zagreba. Izvrsna se atmosfera prenijela zatim i u prepunu podrumsku scenu Z. Rogoz u kojoj su se našim dečkima u jamsession-tipu muziciranja pridružili i bečki veterani.

Festivalski je program druge večeri otvorio originalni septet iz Mađarske, Bohem Ragtime Jazzband, jedan od rijetkih u svijetu koji je fenomen klavirskog ragtimea posebnim aranžmanima te s decentnom dozom humora, vrlo dobro uklopio u kontekst New Orleans i Dixieland-jazza. Agilni je multiinstrumentalist i vokalist Ittzes Tamas sviranje te grupe doveo do najviše razine interpretacije, što je i opet prepuna dvorana znala prepoznati.

Autentika čikaškog vokala

Na pozornicu je potom prvi put u Hrvatskoj stupila zvijezda programa, poznata američka pjevačica jazza i bluesa Joan Faulkner, nastupivši uz pratnju međunarodnog trija. Bio je to susret s autentikom čikaškog crnačkog vokala temeljena na zasadama crkvenog pjevanja, gospel-songa i Negro-spirituala. Dama je suvereno, uz pratnju svog stalnog suradnika pijanista Gusztava Csika, istaknutog američkog kontrabasista Reggieja Johnsona i našeg bubnjara Ratka Divjaka, otpjevala niz skladbi, od kojih su se najviše svidjele Bluesette, Let’s The Good Time Roll, zatim set Duka Ellingtona te dodatak izveden samo uz pratnju glasovira.

Prepuna je dvorana Joan Faulkner nagradila ovacijama, a slično je bilo i u pretrpanom Rogozu, u kojem je pjevačica bila hendikepirana gustim dimom cigareta. Sponzor je nastupa bila Hypo Alpe-Adria. Vrlo dobra posjećenost, kvalitetan program, dobra atmosfera, te ukusno oblikovani likovni materijal Dubravka Martineza svrstavaju deveti varaždinski festival jazza među najbolje do sada.