Vijenac 241

Kolumne

Bosiljka Perić-Kempf: KONCERTNA KRONIKA

Kvaliteta u finišu

Francuski nacionalni orkestar pod Masurovim vodstvom demonstrirao je vrhunsku kakvoću muziciranja, mjerljivu nepogrešivim pokazateljima kao što su apsolutno savršenstvo izvođenja i transparentnost cjelovite zvučne slike

Kvaliteta u finišu

Francuski nacionalni orkestar pod Masurovim vodstvom demonstrirao je vrhunsku kakvoću muziciranja, mjerljivu nepogrešivim pokazateljima kao što su apsolutno savršenstvo izvođenja i transparentnost cjelovite zvučne slike

Uobičajeno je da svaka koncertna sezona za finiš planira najkvalitetnije programe. Protekla dva zagrebačka glazbena tjedna potvrda su toga nepisanog pravila. Mnogo dobre glazbe u izvrsnoj izvedbi — to bi bila kratka oznaka zagrebačke glazbene ponude u drugoj polovici svibnja. Dva velika gostovanja obilježila su spomenuto razdoblje. Prvo od njih zahvaljujemo ciklusu Lisinski subotom, koji je u posljednjem ovosezonskom terminu ugostio Simfonijski orkestar Hermitage iz Petrograda pod upravom Matsa Liljeforsa i sudjelovanje violinistice Elisabeth Zeltser.

Klasično koncipiran program probranih popularnih skladbi ruskih autora 19. i 20. stoljeća omogućio je sjajnu prezentaciju petrogradskih glazbenika. Izvedba sjajne predigre Glinkinoj operi Ruslan i Ljudmila od početnih je taktova pokazala usredotočenu energiju petrogradskih glazbenika, koji su pod upravom Matsa Liljeforsa ostvarili razinu muziciranja dostupnu samo prvorazrednim orkestrima. Briozni Glinka, sentimentalni Čajkovski (na programu je bio majstorov koncert za violinu i orkestar u D-duru), s darovitom mladom Elisabeth Zeltser kao solisticom, a u drugom dijelu tonski i ritmički maštovita suita iz baleta Žar ptica Stravinskog, bili su uzorci glazbe na kojima su izvrsni petrogradski muzičari te večeri u Lisinskom demonstrirali savršenstvo vrlo njegovana orkestralnog muziciranja.

Visoko postavljene granice

Nekoliko dana nakon njihova gostovanja u ciklusu Svijet glazbe nastupio je Francuski nacionalni orkestar na čelu sa svojim novim šefom dirigentom Kurtom Masurom. Kada kvaliteta svirke prijeđe određene, vrlo visoko postavljene granice izvrsnosti, usporedbe su moguće još samo na razini koja određuje razlike u značajkama muziciranja. Zato ova dva orkestra ne treba uspoređivati, jer su i jedan i drugi izvrsni na svoj način. Valja napomenuti da je Francuski nacionalni orkestar održao koncert s ponešto promijenjenim rasporedom od najavljenog, pa je u prvom dijelu solist večeri Augustin Dumay umjesto Dutilleuxova violinskog koncerta izveo treći Mozartov koncert za violinu i orkestar u G-duru K. V. 216. Vrlo profinjena pristupa Mozartovoj glazbi, Dumay je rafiniranim agogičkim i dinamičkim nijansiranjem, posebice pak ljepotom tona, dočarao ljupkoga, pomalo sentimentalno osjenčana, no mjestimice i silno briozna Mozarta. Nadahnuta Franckova simfonijska poema Psyché za recitatora, zbor i orkestar uposlila je uz Marianne Pousseur i izvrsni mješoviti zbor Francuskog radija.

Francuski nacionalni orkestar pod Masurovim vodstvom demonstrirao je vrhunsku kakvoću muziciranja, mjerljivu nepogrešivim pokazateljima kao što su apsolutno savršenstvo izvođenja i transparentnost cjelovite zvučne slike. Kurti Masur za pultom orkestra minimalnom je gestikom ostvarivao maksimalan učinak. Masur je dirigent silne kreativne moći, koja mu dopušta da u ravnanju orkestrom odbaci sve nebitno. Njegovo dirigiranje nije rukovođeno ni osobnom taštinom, ni željom da se dopadne publici; ono je iskazuje sintezom bogata iskustva, znanja i duboka muzikaliteta kojima Masur, na svojim koncertima, bez ikakve nametljivosti jednostavno vlada prostorom i glazbom. I premda je izvedba Psyché Cesara Francka dala na vidjelo sve adute izvrsnoga francuskog ansambla, Masur se odlučio za dodatak iz riznice njemu toliko draga slavenskog romantičarskog simfonijskog repertoara, pa je s Francuskim nacionalnim orkestrom izveo još uvertiru-fantaziju Romeo i Julija P. I. Čajkovskog.

Po perfekciji muziciranja i divno uravnotežena orkestralnog zvuka kao rezultata usklađenih, do najmanjih detalja savršeno izrađenih dionica svih orkestralnih sekcija, po emotivnoj tenziji u onom za Čajkovskog karakterističnom zanosnom iskazu krhke, tragične opsjećajnosti, konačno, po napetom luku forme, ostvarenom zahvaljujući Masurovoj genijalnoj predodžbi Čajkovskijeve glazbene fantazije, jedva je moguće zamisliti izvedbu koja bi više od ove zaslužila epitet autentične interpretacije.

Relevantna manifestacija

Osim spomenutih orkestralnih gostovanja, u Zagrebu je, s nešto manje reklame i medijskih najava, održano i nekoliko vrlo kvalitetnih komornih koncerata. Neki od njih pripadaju već tradicionalnim priredbama, poput Dana gitare, koji su ove godine u Gliptoteci HAZU održani od 12. do 17. svibnja. Uvijek iznova valja naglasiti da su Dani gitare projekt jednog od naših velikih entuzijasta, gitarista, pedagoga i organizatora Ante Čaglja, profesora Glazbenog učilišta »Elly Bašić i zagrebačke Muzičke akademije. Ante Čagalj je sa svojim istomišljenicima i pomagačima u nekoliko godina Dane gitare doveo do stupnja relevantne međunarodne gitarističke manifestacije, koja jedinu prepreku u daljem međunarodnom obogaćivanju svojih sadržaja ima u nedostatku šire financijske potpore naših državnih institucija.

Kako je u nas kultura državna, odnosno državno financirana, a kvaliteta rada i rezultata nije se pokazala kriterijem po kojem državne tzv. stručne komisije dijele glazbeni novac, Dani gitare i nadalje jedva preživljavaju s vrlo malo novca. Usprkos tome program je i ove godine bio vrlo kvalitetan, zanimljiv posebno zbog demonstracije darovitosti našega gitarističkog podmlatka. Tom dijelu programa pripadao je koncert učenika škole Elly Bašić, kao i recitali mladih gitarista, među kojima valja spomenuti nastup Maka Grgića i Ive Nežić iz klase profesora Čaglja. Osvježenje na njihovu programu sastavljenu iz djela standardne (izvorne i transkribirane) gitarističke literature (J. S. Bach, F. Sor, A. l. auro, M. Giuliani), bile su skladbe Ante Čaglja Rodrigo iz Zagore i Zvona Sv. Duje, inače stavci gitarističke trilogije koju autor tek treba dovršiti.

Dan poslije izvrstan nastup Zagrebačkog gitarističkog kvarteta s djelima Bacha, Machada, Ginastere i Turine potvrdio je ugled ovog ansambla koji pripada najkvalitetnijim izdancima zagrebačke gitarističke škole. Organizatorima Dana gitare i ove je godine pokazano golemo zanimanje publike bilo najvećom satisfakcijom.

Svoju sezonu uspješno je priveo kraju i Hrvatski barokni ansambl koncertom održanim u HGZ-u 24. svibnja. Prije početka koncerta predstavljena je kompaktna ploča Cecchini &Co., diskografsko izdanje Svete glazbe. Riječ je o CD-u najistaknutijih članova HBO-a, violinistice Laure Vadjon i orguljaša Marija Penzara. Nekoliko skladbi s kompaktne ploče moglo se čuti i na programu spomenutog koncerta, jednostavno nazvana il Seicento, budući da je cijeli program bio u znaku sonata, arija i kancona talijanskih skladatelja 17. stoljeća. Skladbe sjajnih reprezentanata talijanskog ranog baroka G. B. Fontane, G. Legrenzija, G. P. Cime, M. Uccelinija, E. Turinija, D. Castella, B. Marinija i najvećeg od svih, G. Frescobaldija, izvodili su violinisti Laura Vadjon i Bojan Čičić, violončelist Krešimir Lazar, flautist Dani Bošnjak te Mario Penzar za čembalom.

Profilirana interpretkinja baroka

Odgovornu zadaću oblikovanja načina i stila muziciranja na ovom je koncertu preuzela kao umjetnička voditeljica Laura Vadjon. Mlada glazbenica, zahvaljujući darovitosti te interesu za usavršavanje autentičnog izvođenja rane glazbe (koju je radila s danas mnogim priznatim autoritetima na tom području), izgradila se u profiliranu interpretkinju baroka. Njezino dobro poznavanje problematike spojeno s visokom razinom guslačkog umijeća čini je idealnom osobom za poziciju prve violinistice Hrvatskoga baroknog ansambla. I upravo je program ovog koncerta pokazao vrijednost njezine predodžbe izvođenja barokne muzike. Uz uvijek suverena Marija Penzara na čembalu i drugi su se interpreti pokazali savršeno doraslima postavljenoj zadaći.

Pojedine skladbe, primjerice Uccelinijeva Aria sopra la Bergamasca, divna Canzona seconda detta La Bernardinia G. Frescobaldija, potpuno slobodna daha i agogički maštovito izvedena Sonata seconda D. Castella ili Marinijeva sonata s efektom jeke, kojom je koncert priveden kraju, pokazale su golem prostor izvođačkog potencijala Hrvatskog baroknog ansambla. Za takvo muziciranje u prvom je redu zaslužna umjetnička voditeljica i prva violinistica Laura Vadjon, no ono bi bilo nezamislivo bez kvalitetne svirke izvrsnih glazbenika koji se izveli program.

Vijenac 241

241 - 29. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak