Vijenac 241

Margine

Na vrh jezika

Komu ćemo slati razglednice

Na vrh jezika

Komu ćemo slati razglednice

Renato Baretić (Zagreb, 1963) dosad je objavio knjigu Riječi iz džepova. Nove pjesme predstavljaju nam nekoliko Baretića istodobno. Ciklus Izmisljuoni rijec iznimno uspjelo kombinira jezični materijal dijalekata, makaronštinu i neologizme u, ni sa čim usporediv, poetski amalgam koji plijeni svojom ritmikom i eufonijom. Pjesme pak, poput Dorine budnice i Romance Chemistry predstavljaju Baretića koji oboružan škarama, memorijom ili pak paste/copy-naredbama kolažira citate i stvara duhovite nove Frankensteine koji pršte od vitalnosti. Ostale pjesme pučkom rimom i zdravim duhom ironično komentiraju aktualnu ili nedavnu zbilju. Renato Baretić, kupiš jednog, dobiš tri pjesnika.

Kruno Lokotar

Izmisljuoni rijec

Rijec je rečen

I baciven rijeci

Na ga nosi

Zdaj z nju teci


Na je brzja

Nego ti si

Na guvori

A ti nisi

Glaso nimaš

Vroak te skeli

Caj stil rijet si

Vali zeli


Teci za njun

I preteci

Kako brana nji zabrani

I ukredi rijec rijeci


Justa širon razajapi

Gutni rijec nazaj sebi

Reči rijeci: dalje teci

Zajno teci, mate jebi!


Sun bi in sun

In bun bi

Vavek in zanavek

Prin bestija

Nek covek


Sun bunbi, bunbin

In bun bunbit

Pruoval sun stat

Un krat

Ma je bi duošal rat

Ki ni bunbi ni muogal

Ubit, zaklat, pa spat


Sun kroal in sun se tukal

In va kôle in va kuće

Ženu, dite, oca, mat

Nisun noašal nega

Ki će me frmat


A tribal bi me neki

Frmat, zaklat, poj spat...


Aš sun bi

Aš sun in bun bi

Vavek in zanavek

Prin bestija

Nek covek


Kako bun finit

O med alge

O na galge?

I kamo bun potla doj?

Med angele o

Med vrage?

Prorok u selu

Sun bi

Dej nigdar nigdo ni

Sun ču

Sun šti, vidi

Caj sun i nisun smi


In sun se vroati

In su mi se smeli, smeli Si

Ma baš si


Sluhni, sluhni!

Čuš?

Mić zvuk

Najtih šapt

Kako da ni iz ust

Kako da...

Kako da iz sami uš!

Dorina budnica*

Pokle su me prikovali

Na lažini suvoj ležat

Lipo li je, lipo li je

Na vrh gore Romanije


Moj galebe, moj galebe

Kud li šumiš svijetu reci

Evo zore, evo dana

Teci Savo, Dravo teci


Hej Slaveni, jošte živi

Svaka skala, jedna nada

(Sudbo moja, ol ne vidiš?!)

Ulicama moga grada


Jure zove, Boban kliče

Cicibela još i manje

Dok nam živo srce bije

Novo vrijeme — isto sranje


Ribar plete mrižu svoju

U tunelu usred mraka:

»Nećete u Čavoglave

Dok je Hrvat uz Hrvata«


Svitli prozor kraj đardina

Ni med cvetjem ni pravice

Trči vrime, cvili maška

Lipo, ka u cesarice


Ja sam djevojka sa sela

To je samo stara priča

Oj ti vilo Velebita

Kad ćeš doći do Užica?


Moja mala nema mane

Ima snagu zlatnog žita

Krasna zemljo, Istro mila

Još se sićan onog lita


Na morskome plavom žalu

Čobanica progovara:

»Ja sam jedan od mladića,

Ti ne plači, majko stara«


Nadalina, Nadalina

Evo primi zavjet moj

Diridonda, diridonda

Sveto ime Dinamo


Klinček stoji pod oblokom

S ponistre se vidi Šolta

Ju te san se zajubija

Jur nijedna na svit vila


Teško mi je putovati

A sad si naresla Mare

Tako ti je, mala moja

Sićaš li se lungo mare?


E, moj druže beogradski

Bratec Martin, bratec Martin

Sve se vraća, sve se plaća

Ključ je ispod otirača


U se, na se i poda se

Rasti zemljo, pukni stino

Volim piti i ljubiti

Lijepa naša domovino

Romance, chemistry

ON: Ne vjeruj mi noćas

Niti sutra niti ikad

Ja te samo zapričavam

Kladili se ja i prika


On da neću, ja da hoću

I evo me iznad tebe

Ja sam ovdje samo svjedok

Tijelo mi te sámo jebe


ONA: To šta trpin, ne bi

Otrpila niti stina

Muči više, svrši brzo

Sve je to od heroina

Sve je to od heroina

Tajna veza

Kuglofom na bureka

Burekom na kuglof

Nikad nama mira

Ni s gospodom

Nit od drugov


Tufahijom na orehnjaču

Na tufahiju orehnjačom

Slatkost nek se širi

Samo ognjom

Samo mačom


Na kruh hljebom

Na hljeb kruhom

Dok ne prekrije nas plijesan

Ja ti nis Bosanec

Ali ko da jesam

Pošiljak

Slinom, palcem

Neki mi je blesan

Turno

Posred čela onu

Naljepnicu »Žurno«

Moglo me se stoput zagubiti

Moglo se i šesto

Ali me i dalje trkom nose

Traže tu adresu

Traže ono mjesto

Plan

Naučit ćemo baskijski

Mi ulsterski Kurdi

Ja čitat ću brošure

Ti savjete u Burdi


Ja ću bit sandinist

Ti tamilska nevjesta

Bit ćemo u modi

Od Kavkaza do Belfasta


Sve ćemo rasprodat

Imena kupit tuđa...

Ili ovaj mali stan

I stroj za pranje suđa.

Katarina, prva kći

Zaspi

Spavaj

Isprepleti prste s kosom

Dirnut ću ti lice usnom

Taknut ću ti nosić nosom


Ti smo se i ja našli

Mi Hrvati, po riječi i po tlu:

Piskaram, ti gnječiš glinu

U sve dane života

U dobru i zlu


Koji je od nas sličniji konju

Koja je od nas sličnija ovci

Samo nas hvale, samo nas vole

A di su novci,

Di su, di su novci?

Mašte

Mašte su ko i mi

Samo puno tiše

Više ih je nego maštalaca

Svaki tren sve više


Mašta ispod plašta

Moga lica

Živi tuđi život

Živi kao izbjeglica


Živi kao tajkun, limar

Živi kao nogometaš

Ne sklanjaj se, tvoja mašto

Uopće ne smetaš

Pismo zloćudnom znanstveniku

Dižem ruku

Dragovoljac

Evo ja ću prvi

Evo gena kromosoma

Evo kože kosti krvi

Kloniraj me poslovođo

Tu sam

Ne treba ti dalje tragati

Kopiraj me da se i ja

Jednom s nekim

U svem počnem slagati


Morenebo gleda me

Kao sebe u tri brata

Nebomore priča mi

Facende iz rata


Nebomorem plove bivši

Brodovi i ljudi

Morenebo zna što

Na što

Mislim


I meni se nudi

Čempres

(Josipu Vaništi)

Upleteni dodiri

Najtiša taknuća

Prah olovke refulom

Odmetnut od kuća


Prah dahom pritjeran papiru

Raspoređen disanjem

To nema veze s učenjem

To nema veze s risanjem


Zgusnut jablanoliko

Posred tustih obronaka

Ko semafor svih odlazaka

Ko putokaz svih ostanaka

Bela (treći)

Nalazim da me strah

Da će me nešto snaći

Da će me

Ako zaigram trefa nešto strefit

Da će me srce ako ću herca

Da će me piknut bez puno truda

Ovakvog bez kare

Ovakvog bez muda

Od sumraka do zore

(domaći akcijski)

Ostanak

Odustanak

Skučen stanak

Trzav sanak

Uranak...

Odustanak.


Da mi je na napušteni »Mir«

Da mi je bar jedan đir

Taj bi možda sunovrat

U vatrometni nepovrat

Odisao tračkom smisla

Ili nečega

* Pjesma je posvećena Dori Senjanović i pjeva se. Pjeva se na melodiju arije Torna a Sorrento, ili pak Po šumama i gorama ili Lijepa naša domovino ili Navrh gore Romanije ili Evo zore, evo dana, ili na bilo koju melodiju što čitatelju, dok je štije, padne na pamet. Baš kao što je i autora podučio Dorin otac, g. Đermano. Svaka čitateljeva nadopuna za svoj gušt, dakako, dobro je došla i bit će prihvaćena kao rod rođeni.

Vijenac 241

241 - 29. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak