Književnost u tradiciji

»Književna smotra«, časopis za svjetsku književnost, gl. ur. Dalibor Blažina, br. 124-125 (2-3), god. XXXIV, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2002.

Za razliku od uobičajenoga pristupa, u kojem nalazimo raznolike teme o svjetskoj književnosti, novi broj »Književne smotre« u potpunosti se bavi jednom temom: književnošću u tranziciji. Prikupljeni i objavljeni tekstovi, uglavnom stranih autora uz nekolicinu domaćih, rezultat su projekta koji je uredništvo osmislilo 1999, deset godina nakon korjenitih društvenih promjena u zemljama bivšeg Istočnog bloka. Uspjeh u namjeri da se prikupi što više autora iz različitih nacionalnih književnosti uredništvo samo ocjenjuje tek djelomičnim, no, bez obzira na izostanak podataka o nekim zemljama, objavljeni radovi omogućuju dovoljno kvalitetan uvid u temu.

Tema je doista široka i, kako će pokazati tekstovi u kojima autori prate književna zbivanja unutar pojedinih zemalja, unatoč jednakim društvenim promjenama — poput pada komunizma te uvođenja demokracije, višestranačja i tržišne ekonomije, koje će na jednoj razini izazvati slične pojave u književnostima, svaka će se nacionalna književnost pokazati po nečemu specifična, čime tekstovi ukazuju na nužnost pojedinačnoga sagledavanja književnih tradicija i nedopuštanja da se sve zemlje bivšeg Istočnog bloka, kako se to često olako čini, trpaju u isti koš.

Reinterpretacija tradicije

Brojni su aspekti koje autori razmatraju u svojim radovima, stoga su prilozi u broju podijeljeni u nekoliko cjelina, ovisno o problematici koja prevladava u pojedinom tekstu. U prvom će se bloku, Tranzicija i tradicija: sudar svjetova, tekstovi odnositi na reinterpretaciju tradicije. Pored teksta o Puškinovu nacionalizmu, zanimljiv je rad Nikite Nankova koji, da bi prikazao ideološku obojenost bugarske ljevičarske kritike, primjenjuje biblijski arhetip o povratku bludnoga sina na njihove interpretacije o književnom djelu Gea Mileva, razotkrivajući prešućene dijelove unutar uvriježenih tumačenja. S jednim od načina potvrđivanja neke književnosti — slikom koju o samoj sebi prima izvana, upoznaje nas tekst Julija Penate Rivera koji prikazuje utjecaj i refleksiju ruske književnosti u djelima meksičkog autora Sergia Pitola.

Tranzicijski okviri najopsežnija je cjelina u kojoj se pobliže upoznajemo s književnim pojavama i problemima pojedinih nacionalnih književnosti: estonske, ruske, poljske, slovačke i bugarske. Stanje u književnosti devedesetih godina autori prikazuju kroz mnogobrojna pitanja poput promjene statusa i funkcije književnosti, uloge tržišne ekonomije u umjetnosti, načina egzistiranja književnoga života, utjecaja zapadnih književnosti i znanosti o književnosti, odnosa spram tradicije, razvoja i oblika kulturnih institucija te drugih za pojedinu zemlju važnih događaja. Uz književnost, razmatra se i razvoj drugih umjetničkih vrsta ukoliko su važne za razdoblje devedesetih, pa tako tekst Magdalene Golaczyzske daje obuhvatan uvid u stanje poljskog alternativnog kazališta nakon 1989. godine.

Postkomunistički feminizam

Jedno od važnih obilježja postkomunističke književnosti, nastalo i kao posljedica otvaranja zapadnoj teoriji, porast je zanimanja za feminizam i žensko pismo, koje se razvija u devedesetima. Cvetana Georgieva prikazuje razvoj feminističkoga pokreta u Bugarskoj, dok o češkoj ženskoj književnosti piše Suzana Kos, zaustavljajući se u svojoj analizi na prikazu triju spisateljica — Tereze Boučkove, Sylvije Richterove i Ive Pekárkove, koje su u svojim djelima stvorile novi tip junakinje u suvremenoj češkoj prozi. U rubrici Teorijska promišljanja Pavol Koprda književnost u tranziciji sagledava općenitije, na temelju odnosa slavenskih i europske književnosti, upozoravajući na brojna problematična mjesta, kao i kvalitete koje treba očuvati kako nacionalne književnosti ne bi izgubile vlastiti identitet. Osobniji osvrti na pojave suvremene kulture — pitanje o mjestu i karakteru književnosti ili toleranciji u aktualnoj slovačkoj kulturi — naći će se u posljednjoj cjelini pod naslovom Znakovi vremena.

Ovim brojem »Književne smotre« potvrđuje se iznimna složenost književnih devedesetih, u kojima se književnost u tranziciji, kako je to istaknuto u uvodniku, objavljuje kao tranzicija književnosti i na čiju će cjelovitu sliku i jasniju revalorizaciju još trebati pričekati.

Na kraju, ponovno treba pohvaliti smislen izbor ilustracija (Tihomir Milovac) koje tematikom (djela suvremenih umjetnika istočnih zemalja) slijede pisane priloge, što je još jedno vrijedno obilježje časopisa.

Ljubica Anđelković