Djetinjstvo u Podravini

Martin Mihaldinec, Drveni konjić, ur. Jasminka Salamon, ABC naklada i Ogranak Matice hrvatske Đurđevac, Zagreb 2002.

Drveni konjićzbirka je od dvadeset i četiri priče namijenjene djeci i mladima Martina Mihaldinca — plodna autora reportaža, pripovijetki, crtica i književnih priloga (inače učitelja i novinara), koji je dosad objavio tri knjige — Povijest pjevačkog društva Ferdo Livadić u Virju, uz stotu obljetnicu društva (1984), potom zbirku crtica iz djetinjstva Sveci i klapci (1995), kao i Dječji atlas biljnog i životinjskog svijeta (1998); a potpisnik je i scenarija za pučku scensku igru Legenda o picokima.

U Drvenom konjiću donosi priče iz djetinjstva u Podravini tijekom i po završetku Drugog svjetskog rata, te iako ga vrijeme radnje bitno određuje, ipak je to djetinjstvo vrlo nalik mnogim drugima, posebice po sličnosti preokupacija u životu svakog djeteta — najčešće igračkama (Drveni konjić), vršnjacima (Indijanci, Biciklistička utrka), ili životinjama kao prijateljima (Cigo, Naš Miško). Pričice su to pune šarma i zrelosti, baš kao i dokumentarna svjedočanstva vremena.

Pjesnik tradicije

Branko Kreštan, Pukotine, ur. Mladen Medar, Matica hrvatska Bjelovar, 2002.

Druga zbirka pjesama bjelovarskoga pjesnika Branka Kreštana Pukotine (prva je bila Duša zemlje) sadrži sedamdesetak pjesama (točnije njih šezdeset i devet) raspoređenih u četiri ciklusa — Post mortem (sedamnaest pjesama — Zriju žita iz lubanja, U cvijetu trešnje, Srušeni mostovi...), Zaplakat će vlaće (trideset pjesama — Vile izvorkinje, Nema tvrdih rubova, Ja sam san...), Danas ocjene čitam (devet pjesama — Stara škola, V. a, Božić u Bilogori...) i Pukotine (trinaest pjesama — Između neba i mene, Ovdje ne stanuju ptice, Jesam li pjesnik...). U njima Kreštan progovara o nekoliko osnovnih preokupacija, uključujući motiv vlastite osobe (osjećaja nostalgije primjerice), motiv zavičaja (krajolika, prirode i svijeta s običajima kakav se polako gubi), odnosno društva u kojem živi (ratna proživljavanja) te životnog zvanja učitelja koje je odabrao.

Inače je Kreštan, samozatajni pjesnik emocija, tradicije i čiste introspekcije, radove objavljivao i u nekoliko novina i časopisa.

Suvremeni anđeo

»Mat«, list Studentskoga kluba Matice hrvatske, vol. 2, br. 4, travanj 2003, v. d. gl. ur. Sven Jakir

Četvrti broj lista Studentskoga kluba Matice hrvatske »Mat« otvara tekst rubrike Četvrta vlast, u kojem nas autorica Jelena Baranović upoznaje s pomaganjem zatvorenicima, točnije s inicijativom pod naslovom Za zatvorenike, koja je odnedavna zaživjela i u Hrvatskoj pod imenom Autonomnog kulturnog centra (ATTACK) u suradnji s Hrvatskim Helsinškim odborom, i to upravo zalaganjem autorice teksta i njezina kolege Marka Gregovića; a u obliku sakupljanja knjiga (vremenski neograničena akcija koja i dalje traje) odnosno organiziranja raznoraznih kulturnih događaja u zatvorima.

U rubrici Mus in matella ponuđena su tri članka — Novinar kao suvremeni anđeo Petra Ćurića, Šest zabluda o prehrani Davora Branimira Vincea te ekološki Eko eko Marijane Kolednjak. Vinceu preporučujemo bolje proučavanje nutricionističke literature, osobito po pitanju razlikovanja zdravijih i štetnijih masnoća.

Središnji tekst broja intervju je s članovima grupe Gloft, koji potpisuje Lucija Glušćević, a zajedno s intervjuom sa Željkom Pervanom(!), te razmatranjima Lidije Zoldoš o suvremenom plesu, Jelene Mršić o novom romanu Amelie Nothomb Ljubavna sabotaža, ili Nikoline Barić o hrvatskim glazbenim spotovima, pripadaju posljednjoj rubrici lista — Muza & grad. Tekst o Vjenceslavu Richteru (o njegovom prijedlogu podjele kruga) ipak bi trebao uzeti u obzir činjenicu da je taj ugledni arhitekt nedavno preminuo, dati barem kratki uvod o njemu i navesti godinu izdanja knjige o kojoj se piše.

(Anti)ratni (anti)roman

Anto Zirdum, Obeskrovljeni otok, Matica hrvatska Zenica/Zavičajni klub Plehan Zagreb, 2002, ur. Venita Popović

Kako stoji u podnaslovu Obeskrovljenog otoka, ovo je »(anti)ratni (anti)roman«, a osim završnoga, kratkog epiloga, sadrži jedanaest poglavlja (Robinzon u SAO Krajini; Od 1941. do 1991; U ljeto 1992; Definitivno sam; Mačak koji voli riječ »svinja«; Dvije ne baš slučajne prolaznice; Petko je došao subotom; Prometna živost i Nikoletina Bursać; Fikcija afiksacije; Fratri se uvijek vraćaju i Prvi izlazak s ksenofobičnog otoka), protkanih efektnim crtežima Dejana Pranjkovića. U središte interesa postavljajući osamljena junaka izložena ratnoj destrukciji, autor progovara i o katarzi i o duhovnom pročišćenju.

Anto Zirdum plodan je prozni autor, a objavljuje od 1996. Dosad su mu objavljena djela: Jahači svjetlosti — legende i fantazije (1996), Brončani mač (1996), Medico Laureato — dr. fra Mato Nikolić(1997), Bijeli put crna zima (1998), Čuvari dostojanstva (1999), Bistuanska kronika (2000), Ne možeš iz svoje kože (2001). Živi i radi u Vitezu.

Katarina Marić