Bajka ispričana plesom

Bajka ispričana plesom

Takvi pothvati ne samo da snaže osjećaj užitka u zajedničkom stvaranju nego istinski povezuju Ivanu Brlić-Mažuranić s najmlađim generacijama

U nekoliko proteklih godina ostvareno je više zanimljivih pothvata izravno vezanih uz našega književnog klasika Ivanu Brlić-Mažuranić i njezine Priče iz davnine. U »Vijencu« je već prokomentirana monodrama Šuma Striborova u izvrsnoj izvedbi glumice Marije Kohn (predstava Lutkarskog kazališta Za bregom), gdje je tekst izvornika u prvom licu dramatizirala Zdenka Đ erđ, s mnogo takta i poštovanja prema izvorniku. Svjetlo dana ugledala je i monografija Dubravke Zima Ivana Brlić-Mažuranić(Zavod za znanost o književnosti FF, 2002). U područnom vrtiću Trešnjevka potkraj Domovinskog rata dramatizirana je Šuma Striborova u kreativnoj igri i s uključivanjem roditelja, a kako su sudjelovala djeca prognanici i ona koji su izgubila očeve, projekt je imao višeslojno značenje.

Reaktualizacija opusa

Veliko zanimanje pobudio je CD-ROM Priče iz davnine (Naklada Bulaja), zapažen na svjetskim festivalima računalne animacije. Animirane interaktivne priče, igre i filmove izradilo je osam skupina umjetnika iz različitih zemalja s različitih kontinenata. U jesen se očekuje posebno kritičko izdanje Priča iz davnine (Golden marketing), obogaćeno problemskim pristupom Snježane Grković-Janović, opširnijim rječnikom mitoloških bića i izborom akademskih slikara koji su tijekom dvadesetog stoljeća ilustrirali Priče. Dakle, Ivana Brlić-Mažuranić više je nego aktualna spisateljica. Tu sliku reaktualizacije njezinoga opusa upotpunila je plesna predstava skupine Puls i Škole suvremenog plesa Ane Maletić Šuma Striborova u izvedbi plesača Bruna Isakovića Roseana, Lane Šegotić i Renate Vraneković te Dječjeg ansambla škole 10. svibnja u Kazalištu Trešnja. Koreografi su Ana-Maria Bogdanović i Katarina Đurđević. Posebnost predstave, u očima profesora dječje književnosti, jest u maštovitoj koncepciji i iznimnu vizualnom doživljaju. Tijekom predstave pripovjedačica Vesna Matana, smještena uz glasovir na rubu scene, izgovara i pjeva a capella samo nekoliko rečenica iz priče, ključnih za povezivanje različitih prizora na sceni.

Sve ostalo ostavljeno je pokretu, uz glazbu Eduarda Griega, koju četveroručno izvode Vesna Matana i Robert Babić. Djeca plesači dočaravaju zbivanja iz priče, začaranu šumu, jezero i ognjište. Odjeveni u stabla, oni postižu da začarana Striborova šuma diše kao živo biće, granama prate pokrete snahe guje koja se vješto iščahuruje iz svoje zmijske košuljice i zavodi kolebljiva seoskog momka. Odjeveni u plamenčiće s vatre u času postaju veseli domaći i skakuću oko ozbiljne bake, kojoj istinska nevolja pritišće ramena, a kad predstavljaju bijelo, ledeno inje, u dvorani postaje hladno i tiho kao na zaleđenom jezeru u planini.

Sličice iz Raja

Ubogo djevojče nije slučajno odjeveno u stiliziranu narodnu nošnju, a lučima koje nosi baki plesom je dana posebna važnost. Ključan trenutak u priči, kad starica odbacuje vječnu sreću i mladovanje poradi toga što više ljubi svoju nesreću u kojoj će znati da ima sina, na sceni je prikazan malenim selom obavijenim u srebro i djecom sviračima, pa podsjeća na idiličnu sličicu iz raja. Kostime koji očigledno nadahnjuju izvođače zamislila je Marija Šarić Ban, a izradio Atelje Arcadia u Zagrebu.

Uzbuđenje mladih plesača u izvedbu je unijelo posebnu vedrinu i entuzijazam. Takvi pothvati ne samo da snaže osjećaj užitka u zajedničkom stvaranju nego istinski povezuju Ivanu Brlić-Mažuranić s najmlađim generacijama i doživljaj su izvođačima, ali i svima koji su iz gledališta vidjeli Šumu Striborovu. Zato mislim da su neopravdana mišljenja kako se Priče iz davnine danas teško mogu približiti suvremenim naraštajima. Treba samo znati kako.

Diana Zalar