Živi dobro — umri dobro

Živi dobro — umri dobro

Grendel tales — Ponos vragova, autori Edvin Biuković (crtež), Darko Macan (scenarij), Nacional TV Extra, Zagreb 2002.

Prije gotovo osam godina jedan je nastavak kultnoga strip serijala Grendel Tales postao hitom u Americi, a zatim i u Njemačkoj, Španjolskoj i dalekom Japanu. Svojim je autorima prerano preminulom Edvinu Biukoviću (crtež) i Darku Macanu (scenarij) otvorio put mnogim priznanjima i suradnji s najvećim svjetskim izdavačima i autorima stripa. A sada se konačno pojavio i u Hrvatskoj. Ne znam koliko je to pohvala izdavaču kada mu je trebalo toliko vremena da konačno i hrvatskim čitateljima koji ga nisu teškom mukom nabavili u originalu omogući uživanje u svjetskom hitu domaće proizvodnje.

Na više od stotinu i pedeset stripovskih tabli u izdanju mekog uveza može se pogledati i pročitati šest epizoda iz života Grendel-ratnika smještena u maštoviti postapokaliptični svijet kojim nakon smrti Grendel-kana i ustoličenja njegova nasljednika vlada anarhija, a lokalni ratni vođe čvrstom rukom upravljaju kvazifeudalnim teritorijima.

Ono što je posebno zanimljivo u stripu koji je hrvatsku premijeru čekao osam godina jest činjenica da je poprište većine događaja srušeni i opustošeni Zagreb, čijom vizurom dominira preostali toranj srušene Katedrale. Maksimirski stadion pretvoren je u tvrđavu i mjesto za zabavu najjačeg lokalnoga Grendel-klana Agrama. Stripom povremeno likom ili spomenom prolijeću druga živopisna plemena s imenima poput Save, Zare, Spalate, Pole i likovima poput Drage, Gorana, Zore i Marice, koji strancima omogućavaju egzotiku, a nama dozu ponosa.

Na putu opstanka

Ponašanje likova neodoljivo podsjeća na vrijeme u kojem je strip nastajao. Vrijeme u kojem su neki vjerovali u časnu smrt, neki pak, opijeni osobnom moći, uživali u okrutnosti, dok je tiha većina spuštene glave strepila nad sutrašnjim danom.

Upravo je to, isprepletanje sudbinskih odluka i opterećenosti idejama koje stoje na putu opstanku pojedinca u vrtlogu zbivanja, osnovna odrednica priče. Njezini su likovi poneseni događajima u čiju cjelinu ne mogu proniknuti pa svoje odluke donose bez velike uporabe racija. Gotovo se može osjetiti njihov strah. Smrt je vrlo prisutna, gotovo svakodnevna, nasilje je uobičajen način komunikacije, a humanost tek sporadična ili lažna.

Ipak, tu je ratničku idilu Macan ispresijecao intenzivno emotivnim epizodama svakodnevnoga života. Tuga za izgubljenim bratom, osveta i apatija izazvana gubitkom voljene osobe prikazani su vrlo plastično. Grendel-Hrvati začudnim se krajolicima stripa kreću s tolikom lakoćom da nije teško uživjeti se u bilo koji od važnijih likova. U jednom trenutku možete mazno gugutati na uho gole Grendel-ratnice, u drugom možete tugovati nad truplom još jednog očajnika koji se usudio stati pred vaš mač, a umrijeti zbog tuđe ili vlastite gluposti možete bilo kada. Lakoća toga prijelaza izvrsni je pokazatelj kako autorova iskustva tako i nezaustavljiva entuzijazma rada za jedno od najrazvijenijih svjetskih strip-tržišta.

Minimum nepotrebnih detalja

Ista želja za dokazivanjem u velikom svijetu vidljiva je i iz crteža Edvina Biukovića što izaziva potrebu da se uživite u svaki kadar. Osnovna je odrednica linije opuštenost, a minimum nepotrebnih detalja omogućuje jednostavan pregled. Scenografija je objektivna, likovi tipizirani, grupirani i obilježeni znakovljem svoga položaja u društvu. Neverbalna komunikacija likova prepoznatljiva je i istaknuta, dok emotivnost igra važnu ulogu u postupku kreacije kadra. Sve u svemu crtež posjeduje sve elemente potrebne za kvalitetan strip, a to su dokazale i nagrade koje je Biuković primio tijekom svoje suradnje s najvećim američkim izdavačima stripa.

Mali prigovor treba uputiti autoru teksta koji je prilikom adaptacije na dijalektalno-slengovski hrvatski povremeno pridavao više važnosti izražajnom ukusu prosječna Amerikanca nego duhu hrvatskog jezika, ali to samo minimalno umanjuje zadovoljstvo čitanja stripa na jeziku njegovih autora.

Robert Taubek