Uzbuđenje koje raste

Uzbuđenje koje raste

Duhovit i groteskan Zurovac i kao autor i kao plesač ponovno uspijeva spojiti naizgled nespojive svjetove. Sraz koji nastaje kad krapinskom pračovjeku odjenete baletnu tilastu suknjicu i nije tako bezazlen kako se na prvi pogled može učiniti

Ples je kada mislite tijelom, napisao je u posljednjoj poruci uz Međunarodni dan plesa, plesnom pučanstvu i njihovim simpatizerima, legendarni koreograf Mars Ek. Toliko je misli koje se mogu misliti samo tijelom... Ples nije život, ali on održava sve male stvari od kojih su velike stvari satkane.

Više od dvadeset godina po cijelom se svijetu 29. travnja slavi ples. Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu taj je dan obilježio vrlo lijepo i uspješno praizvedbom djela Cirkus primitif balet koreografa i redatelja Staše Zurovca. Nije to samo uspješna premijera, nego prvo cjelovečernje djelo mladoga hrvatskog autora, koji je time definitivno potvrdio svoje znanje, originalnost i talent.

Spretne nespretnosti

Duhovit i groteskan Zurovac i kao autor i kao plesač ponovno uspijeva spojiti naizgled nespojive svjetove. Sraz koji nastaje kad krapinskom pračovjeku odjenete baletnu tilastu suknjicu i nije tako bezazlen kako se na prvi pogled može učiniti. Plesači su neka draga, smiješna, tužna bića, poput crnih, palih anđela ili očerupanih bijelih labudova. Njihove su nespretnosti spretno izvedene, a gruba nježnost nasmijava do suza. I ta čudna raščupana, grbava bića visoko dignutih ramena pokrenuta i vođena duhovitom glazbom Jeana Marca Zeewera nose iznimne osobnosti, ali ujedno i poznate ili barem naslutive prijepore suvremenog čovjeka.

Nismo li svi pomalo izgubljeni u prostoru i vremenu? Kamo uistinu pripadamo i kada se najbolje osjećamo? Jesmo li ponekad, usprkos operiranim repićima — pravi atavizam? Šeću li se još dlakavi, macho-tipovi, i je li se tijekom milijuna godina nešto promijenilo u snubljenju i odnosima partnera? Kako Zurovac radi intuitivno, obrađujući jednu po jednu Zelwerovu glazbenu priču, gledateljima dolijeću asocijacije i emocije. A zajedničko uzbuđenje raste. Ne samo da ta jadna užurbana bića moraju stalno kontrolirati vrijeme (na zamišljenim ručnim satovima) nego im se Zemlja (sjajno iskorištena rotacija scene) prebrzo okreće.

Plesno pleme

Plesačka ekipa, začudno plesno pleme, predalo se autoru i kolegi do posljednjeg atoma, svom energijom, velikim umijećem, glumom i maštom. Igraju i dišu jednako i teško je bilo kojega plesača ne zapaziti i ne spomenuti kao, klasičnom podjelom i rječnikom, izvrsna solista. Olja Jovanović-Zurovac, ujedno i asistentica koreografa, toliko je suptilna, duhovita i iznenađujuća u detaljima i osmišljavanju pokreta. To je definitivno njezin rječnik. Pa onda iskusna vječna vedra »djevojčica« Suzana Bačić i, redom, predane i razigrane Mirna Sporiš-Palada, Elisa Klein, Ersilia Nikpalj, Lovorka Puk-Tomić, Ana Samovojska, a od plesača, uz Zurovca jednako su neodoljivi sve raspoloženiji George Stanciu, Andrej Barbanov, Ovidiu Muscalu i Alen Gotal.

Kostim Katarine Radošević-Galić jednostavan je i svima jednak, i pogodio je i podržao bit Zurovčeve igre. Dinka Jeričević se pak s nekoliko promišljenih detalja, poput bijele golubice (i paloma bianca i Duh Sveti...) nad visokom, crnom a zlatokosom Venerom i Amazonkom Ane Samovojska jednako veselo i hrabro uključila u zajedničku igru. To su ti, uz oblikovanje svjetla Vladimira Kazde, slojevi koji se otvaraju pri Zurovčevim predstavama. Slike i asocijacije stalno se pretapaju tvoreći nova (među)značenja.

Bila je to uistinu dolična proslava Međunarodnog dana plesa i ujedno predstava koju svakako treba vidjeti.

Maja Đurinović