Treba konačnoga reda

Opće stanje hrvatskoga jezika u krajnjoj je mjeri zabrinjavajuće i nezadovoljavajuće. I to u svakom pogledu

Današnji prilog u ovoj rubrici po redu je pedeset i sedmi, ali ujedno je i posljednji. Ne mogu reći da baš ravnodušno napuštam tu rubriku, upravo kolumnu, ali za to ima nekoliko razloga. Prvi je, naravno, sadržan u onoj narodnoj izreci »zasvirati i za pas zadjeti«. To praktički znači da nakon nekog vremena provedenoga na istome poslu dolazi do stanovitoga zamora. Ako je taj posao pisanje, onda se taj zamor očituje i u sve većim poteškoćama u izboru tema. U početku teme jednostavno naviru, ali nakon nekog vremena dolazi do maloga zastoja, počne se pojavljivati i stanovita opasnost od ponavljanja. Osim toga, sada smo već pred ljetom. Ljeti je razmjerno teže održavati neke stalne obveze vezane uz rokove koji dolaze automatski. I na koncu, tu su i moje godine, neke poslove treba završiti, ne bi bilo lijepo otići i ostaviti ih nedovršene, bar neke. Pa tako, sve u svemu, 57 je ipak lijep broj.

Razne jezične teme

Namjeravam svih pedeset i sedam priloga objaviti u posebnoj knjizi. Za ovogodišnjega ljetnog odmora želim ju prirediti za tisak. U tim su prilozima obrađivane razne jezične teme, pisano je o izboru riječî (tuđice, dijalektizmi, provincijalizmi, turcizmi, barbarizmi i sl.), o oblicima u promjeni nekih riječi, o pitanjima naglasne norme, o općim problemima norme u standardnom jeziku, o odnosu prema tuđim vlastitim imenima, o mjestu materinskoga jezika u školskim programima, o izboru stranoga jezika u školi, o proučavanju dijalekata i o dijalektološkim atlasima, o esperantu, itd., itd., a osobito o jeziku u medijima.

Najveća je pak pozornost posvećena problemskom trojstvu pravogovora, pravopisa i slovopisa, ili da se izrazimo u međunarodnoj jezikoslovnoj terminologiji, trojstvu ortoepije, ortografije i grafije. Tomu je tematskomu trojstvu posvećena gotovo trećina od svih priloga. No šira publika slabo razlikuje te tri jezikoslovne discipline i svodi ih sve tri na pravopis, u čem donekle ima i pravo, jer se sve tri obično i nalaze u pravopisnim priručnicima. Naime, hoćemo li govoriti čas ili *ćas, noćili *noč, riječ ili *rječ, slatka ili (pokušavati da izgovorimo) *sladka, ne odlučuje ni pravogovor ni pravopis, pa ni slovopis, o tome odlučuju gramatika (konkretna disciplina glasoslovlja) i rječnik. A kako ćemo pak u stvarnosti izgovarati č, ć, ije, odlučuje pravogovor, hoćemo li pisati slatka ili sladka odlučuje pravopis (isto tako hoćemo li pisati ne ću ili neću), a slovopis odlučuje kako ćemo bilježiti glasove č, ć, ije (to jest, naime, ne primjerice *tsh, *tŕ ili *ç za č, *ty ili *ch za ć, *iye ili *ie za ije).

Toliko o prestanku moje rubrike u Vijencu. Ne treba se bojati da se u Vijencu ne će i dalje objavljivati prilozi s jezičnim temama. Već u posljednja dva broja (17. travnja i 1. svibnja) nalazimo anketu »Hrvatski jezik danas«, u kojoj su, uz voditeljicu ankete Ladu Žigo (s dva priloga), sudjelovali svojim prilozima mnogi zainteresirani, ukupno njih jedanaest: jezikoslovci Stjepan Babić, Dalibor Brozović, August Kovačec, Dragica Malić, Darko Novaković, Josip Silić, lektori Branko Erdeljac, Saša Vagner, književnik Dubravko Horvatić, prevoditelj Zlatko Crnković, novinarka Mirjana Jurišić. No valja očekivati da će Matica u skladu sa svojom tradicijom inicirati nove javne skupove s jezičnim temama, prvenstveno o nevoljama s jezikom naših medija, ali Matica je pozvana i da istupi s inicijativom za ozbiljnu raspravu o suvremenome hrvatskom jeziku, o njegovoj prirodi i fizionomiji, kao i o poželjnim putovima daljnjega razvoja. Inicijativa bi trebala biti s Matičine strane, a pozvati bi trebalo Hrvatsku akademiju, neke znanstvene institute i neka ministarstva, bar ona prosvjete i znanosti.

Nepomirljivo suprotna mišljenja

Za takvu inicijativu Matice mislim da je već sazrelo vrijeme. Opće stanje hrvatskoga jezika u krajnjoj je mjeri zabrinjavajuće i nezadovoljavajuće. I to u svakom pogledu. Najgore je to što za svaki problem postoje, s jedne strane, gotovo nepomirljivo suprotna mišljenja, s druge pak široko rasprostranjena ravnodušnost i nezainteresiranost. Ako je riječ o potrebama za neke nove zahvate za koje su uvjeti očito sazreli, jedni jesu za inovacije, osobito one koje nameću napredci moderne civilizacije, ali tako da se inovacije maksimalno skladno uklope u postojeće tradicije. Drugi su za radikalne zahvate, za raskid s hrvatskim tradicijama, za globalizacijsku »modernizaciju«. Jedni su zainteresirani za racionalno uklanjanje onoga što je hrvatskomu jeziku nametnulo sto godina jezičnoga srbohrvatstva (otprilike 1890-1990), drugi su za to da se ne diraju one nametnute osobine na koje su se mnogi već navikli. I tako dalje, ima još nekih veoma zaoštreno suprotnih shvaćanja o hrvatskome jeziku. Nevolja je i u tome što je često po dio istine na objema suprotstavljenim stranama, ali nedostaje raspoloženje za racionalan pristup i za eventualne kompromise gdje su poželjni i mogući.

Potrebna su i šira savjetovanja o problematici uopće i znanstveni skupovi o pojedinim problemima, sve da se razmotre i analiziraju sva goruća pitanja, ali inicijativa Matice ne bi smjela stati na tim zbivanjima koja treba da budu samo prva faza, potrebna za identifikaciju i sistematizaciju svih problema. No nakon toga bit će potrebno jedno kvalificirano radno tijelo koje bi imenovali odgovarajući državni organi (primjerice Sabor uz pomoć određenih ministarstava), ali kojemu bi sastav potvrdile Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Matica hrvatska. Takvo radno tijelo, kojemu bi sredstva i radne uvjete trebala osigurati država, trebalo bi donijeti rješenja za sva otvorena pitanja. Ta bi se rješenja onda dala na javnu savjetodavnu diskusiju, a zatim bi postala obvezatna i provela se u praksi. Nema potrebe za radikalnim zahvatima, osobito ne većima i širima, ali treba konačnoga reda. Slične su akcije provedene u tijeku 20. stoljeća u nekim drugim zemljama i donijele su dobre rezultate. Nema razloga da tako ne bude i u nas, a ne treba se obazirati na galamdžije koji će se bez sumnje protiviti takvu tobože nedemokratskome zahvatu.