Teror i teorije

»Politička misao«, gl. ur. Nenad Zakošek, god. 39, br. 3, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 2002.

Novi broj ovoga stručnog politološkog časopisa u svojim ustaljenim rubrikama donosi deset opširnijih tekstova. U studiji Mirjane Kasapović analiziraju se obrasci izbornih reformi u stabilnim demokracijama kao što su novozelandska, talijanska i japanska. Blok istraživanja sadrži dva aktualna znanstvena članka u kojima Dražen Lalić i Berto Šalaj govore o odnosu splitskih političara prema gorućim problemima toga grada, odnosno o modelima političkoga obrazovanja u školskim sustavima europskih država. Miomir Matulović piše o novoj knjizi Nenada Miščevića, u kojoj se bavi problemom nacionalizma, a Gordan Grlić Radman i Ante Barišić u studijima slučaja analiziraju poziciju Švicarske kao neutralne zemlje, odnosno specifičan model vladavine u Sjedinjenim Državama. Tu je i prijevod teksta Manfreda Ostena, koji na ponešto neuobičajen način prikazuje život i djelo Alexandera von Humboldta, otkrivajući manje poznate detalje iz njegove biografije.

Borba protiv totalitarizma

Za razliku od tih članaka, koji bi mogli biti zanimljiviji tek redovitim konzumentima časopisa, dakle politološkoj akademskoj zajednici, rubrika politička teorija ima nekoliko tekstova u kojima bi aktualnost mogli prepoznati i oni koji se tim područjem ne bave. Nikola Regent bavi se problemom Poppera i atenske demokracije. Gledajući tu problematiku iz uopćene perspektive, čini se da je već dulji niz godina i sam Popper postao problematičnim. Filozof s vizijom vječne borbe protiv totalitarizma nije se osobito uklapao u društvenu klimu koju su sačinjavali žestoki protivnici otvorenoga društva, koji su u njemu vidjeli neku vrstu nemani. Popper ovdje nije doživio prijevod svoje kultne i često citirane (ali nikad do kraja pročitane) knjige, a i sam pojam otvorenoga društva postao je u lokalnom kontekstu vrlo zamršen. Regent se u svom članku osvrće na Popperove analize atenske demokracije, držeći ih iskrivljenima i pogrešnima te pronalazeći u njegovu djelu autorovu potrebu da prvo definira pojam i tek onda ga primjenjuje ondje gdje mu se za to ukaže prilika (prema hegelovskoj logici tim gore po činjenice!). Analiza podastrtog historijskog materijala nipošto ne ide na ruku Popperu, te Regent u tom smislu ima dobre argumente za svoje teze. Dakako, Popperovo stajalište da začetak totalitarizma treba tražiti u Platonu autor i ne treba opovrgavati: svakomu tko je filozofijski pročitao Platonovu Državu ta će se teza ionako učiniti budalaštinom.

U drugom tekstu u bloku Enes Kulenović govori o neutralnosti države kao sukobu neutralnosti načela i neutralnosti javnih politika. Pojam neutralnosti ključan je za pitanje legitimiteta i granica djelovanja liberalnodemokratskih država i rješenje za kulturni, vjerski i moralni pluralizam. Autor u tom kontekstu, čini se opravdano, pronalazi neke prijeporne elemente u djelima Johna Rawlsa i Alasdaira MacIntyrea, pogotovo što se tiče pravednosti i neutralnosti. Zanimljivo je vidjeti kako je npr. Rawls i dalje iznimno cijenjen, gotovo kanonski autor, što je prilično čudno uzme li se u obzir njegov teorijski nedostatan i pomalo šupljikav opus. Logično je da će Rawls u našoj sredini i dalje figurirati kao trendovski legitimacijski okvir za svaku raspravu o liberalizmu i pravednosti jer je — logikom razvoja događaja — zamijenio mjesto s prežaljenim misliocima lijeve orijentacije. No nije sasvim jasno odakle njegova popularnost u anglosaksonskom krugu, prisjetimo li se da u toj sredini postoji i mnogo važnih autora koji teorijsku relevantnost postižu potvrđivanjem svojih ideja u političkoj praksi.

Državni terorizam

Najaktualniji tekst u ovom broju članak je Igora Primorca, u kojem je riječ o državnom terorizmu i protuterorizmu. Autor polemizira s općeprihvaćenim shvaćanjem da je država utjelovljenje načela reda i legitimiteta, a terorizam rabota isključivo nedržavnih čimbenika, te u skladu s tim smatra da najveće zlo zapravo predstavlja državni terorizam, odnosno terorizam koji svoje povijesne korijene vuče iz nacističke Njemačke, SSSR-a ili pak Kambodže, s očitom tendencijom da se ta praksa nastavi i danas, npr. u Izraelu. Rat protiv terorizma i sam postaje terorističkim činom, stvarajući klimu napetosti i straha, jer tada nasilje dobiva prividni legitimitet i time postaje daleko opasnije i dalekosežnije, što je vidljivo i na recentnom američkom primjeru. Nedvojbeno, Walzerovi pravedni i nepravedni ratovi ostaju i danas po tom pitanju vrlo aktualna literatura. Politička misao nudi nekoliko zanimljivih tekstova, koje bi upućeniji čitatelj mogao rastegnuti do broja četiri. Simpatično je vidjeti i kako zakašnjelu hrvatsku recepciju djela Claudea Leforta prati i zakašnjela recenzija njegove knjige.

Tonči Valentić