Sretno proljeće!

»Cvitak, list za sretno djetinjstvo«, god. III, br. 8, travanj 2003, gl. ur. Krešimir Šego

Čitav osmi broj »Cvitka« posvećen je blagdanu Uskrsa (od Pričalice-prepričalice, preko dječjih pisanih i crtanih radova, do dramskih, pjesničkih i proznih radova Luka Paljetka, Božidara Prosenjaka, Antuna Lučića ili Božene Volić, odnosno već tradicionalna izbora prikladne pjesme u rubrici Cvitak narodne poezije, u kojoj je Nikola Matić ovaj put odabrao pjesmu iz Molitvenika fra Anđela Nuića Gospodin danas uskrsnu). No tu su i uvijek uspjele rubrike poput Ime moje škole (u kojoj se prikladno govori o ličnosti i djelu Ivana Merza, kojega će papa Ivan Pavao II. u lipnju proglasiti blaženim); odnosno Moje zanimanje — ovaj put arheologa, kojega predstavlja Tihomir Glavaš. Tu je i prikaz planine Vranice iz rubrike Naše planine Željka Ivankovića, kao i portret kiparice Ksenije Kantoci u rubrici Čarolije boje fra Vendelina Karačića, te prilog Vedrane Vidović o filmskim vrstama iz rubrike Ponešto s Interneta. I kako je to svome listu poželio učenik drugog razreda iz Mostara Filip Zeljko, tako mu i mi želimo — sretno proljeće!

Issejske nekropole

Hrvatska zora, glasilo ogranka Matice hrvatske Vis, godina XII, broj 34, travanj 2003, glavni urednik msgr. Andrija Vojko Mardešić

Trideset četvrti broj viškog glasila Matice hrvatske »Hrvatska zora« u tri poznate rubrike Iz znanosti, Iz života Višana, te Literarne priloge, donosi barem dva (a i više) vrlo zanimljivih priloga — u prvom redu Vodič po antičkoj Issi Borisa Čarge i Uz stalni postav autora u kazamatima Gospine baterije u gradu Visu Nataše Mataušić, te Tradicija kazališnog života u gradu Visu Perice Slavić.

Peti nastavak Čargova razmatranja antičke Isse govori o Issejskim grobljima — preciznije zapadnoj i istočnoj gradskoj nekropoli — Martvilu i Vlaškoj njivi, iako grobišnih ostataka ima posvuda. Nataša Mataušić pak izvještava o stalnom postavu od 258 sačuvanih amfora iz hidroarheološkog lokaliteta u uvali Vela Svitnja, a otvorenom u travnju 2002. u kazamatima austrijske vojne utvrde Gospine baterije (Batteria della Madona); dok je iznimno vrijedan i treći spomenuti prilog Perice Slavić — zapravo kratki prikaz kulturne djelatnosti duge kazališne tradicije Visa.

Tako je »Hrvatska zora«, koja inače izlazi tri puta godišnje, i ovoga puta (prigodno list posvetivši svom zaštitniku svetom Jurju, koji se slavi 23. travnja), potvrdila status kvalitetna, iako nevelika lista.

Katarina Marić

Kutinska prošlost

Kutina — povijesno-kulturni pregled s identitetom današnjice, Matica hrvatska Kutina, 2002.

Kutina se u pisanim dokumentima prvi put javlja u Povelji hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV, izdanoj 10. studenoga 1256. Ime grada potječe od kajkavske riječi kutina tj. dunja. Tijekom proteklih godina nekoliko je institucija i udruga grada Kutine objavilo više kvalitetnih fotomonografija te naslova vezanih uz razvoj gospodarstva, školstva, crkvene prošlosti, vatrogastva i sporta, te dalo potporu objavi tema iz Domovinskog rata.

Za razliku od tih izdanja, monografija Kutina utemeljena je na istraživanjima autora iz zavičajne sredine, ali i znanstvenika sa Sveučilišta u Zagrebu, te više instituta među kojima je Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar« dao glavnu suradničku potporu sociološkim istraživanjima koja nude i zanimljiva promišljanja o budućnosti tog kraja. Monografija Kutina — povijesno-kulturni pregled s identitetom današnjice prva je koja cjelovitije govori ne samo o prošlosti i sadašnjosti Kutine, nego i šireg kutinskog kraja.

Prvi tragovi života

Kutina je grad smješten na sjeveroistoku Sisačko-moslavačke županije, u kojem živi gotovo petnaest tisuća stanovnika, najpoznatiji po petrokemijskoj industriji. Prvi tragovi života na tom području potječu iz neolitika i pripadaju starčevačkoj kulturi (5600-4600 p. n. e.), a kontinuitet života nastavlja se do danas preko vučedolske kulture, ilira i antike (rimski Varianis najvjerojatnije se nalazio na području današnje Kutine). U srednjem vijeku grad i okolica značajan su plemićki posjed, između ostalih i poznate obitelji Erdödy. Status trgovišta grad dobija 3. ožujka 1837. poveljom kralja Ferdinanda V. Kronološkim redom poredani slijede tekstovi o narednim desetljećima kutinske povijesti, zaključno s tekstom Kutina u Domovinskom ratu Dragutina Pasarića.

Kulturna baština obrađena je kao zasebna cjelina kroz radove koji govore o specifičnostima u kutinskom govoru, pučkoj tradiciji u pamćenju i suvremenom životu, te daju pregled urbanog razvoja i arhitektonske baštine Kutine. Sakralna baština, posebice uređenje unutrašnjosti i inventar župne crkve sv. Marije Snježne u Kutini opisana je u tri rada u monografiji. Jedna od najvrijednijih spomeničkih građevina na području grada Kutine bila je sinagoga sagrađena 1913/14, a srušena 1968/69. godine.

O djedovom mlinu

Prije spomenuto sociološko istraživanje Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar« o nekim elementima života u Kutini naručio je kutinski ogranak Matice hrvatske, a njegovi su rezultati i njihova interpretacija objavljeni u monografiji.

Iz sasvim osobnog kuta o Kutini u monografiji progovaraju Vlasta Tovornik Pazdera o svom djetinjstvu u Kutini tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća, te gimnazijalka Sanela Orjević o mlinu svoga djeda u Janja Lipi. Na kraju knjige objavljena je kratka trojezična (engleski, talijanski i njemački jezik) pozivnica za posjetu Kutini.

Knjiga Kutina — povijesno-kulturni pregled s identitetom današnjice obimno je djelo (preko 550 stranica većeg formata) s pažljivo dabranim ilustracijama, od kojih je većina reproducirana u boji. Monografija je stručno-znanstvenog tipa, pisana čitko i razumljivo, te je zahvaljujući i odličnoj likovnoj i grafičkoj opremi pristupačna svima koji žele saznati više o Kutini i njezinoj okolici.

Sandra Cekol

Napoličar, ban i ostraguša

»Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja«, Matica hrvatska Vinkovci, ur. Mirko Landeka, br. 19, Vinkovci, 2002.

Poput većine izdanja ogranaka Matice hrvatske i vinkovački »Godišnjak« nastoji zabilježiti sve važne događaje u svojoj sredini, pa tako osim izvješća o radu Matice hrvatske Vinkovci u rubrici Kronika donosi i listu svih likovnih izložbi te Kroniku Vinkovaca — popis svih važnijih događanja u gradu tijekom 2001 (ovaj se »Godišnjak« odnosi na 2001. godinu).

Sedamdeseta obljetnica Joze Ivakića (1879-1932), književnika i svestranoga kulturnog djelatnika, bila je povod Katici Bilić za kraći pregled brojnih (oko 270) bibliografskih natuknica i sumiranje onoga što je dosad napravljeno kako bi se dostojno obilježilo djelovanje tog najvinkovačkijega pisca. U rubrici Književnost predstavljen je bibliografskim podacima i izborom pjesama Nikola Jukić (1941-2001), a Marko Tomasović piše o dvjema važnim obljetnicama Marka Marulića (550. obljetnica rođenja i 500. dovršetka spjeva Judita) dijelom i iz vinkovačke perspektive.

U članku Hrvatski ban Josip barun Šokčević i Sabor 1861. godine Krešimir Bušić sagledava povijesnu ulogu bana Šokčevića, pod čijim je predsjedanjem održan jedan od najintelektualnijih saborskih saziva, koji je 1861. okupio elitu hrvatskoga društva 19. stoljeća.

Danijel Petković predstavio je dio bogata fundusa povijesnoga odjela Gradskog muzeja Vinkovci — puške ostraguše i putne oznake iz razdoblja Vojne krajine.

U rubrici Društvene teme pozornost privlači tekst Stanovništvo Hrvatske i Vukovarsko-srijemske županije prema prvim rezultatima popisa 2001. godine Dražena Živića u kojem autor komparirajući rezultate popisa stanovništva iz 1991. i iz 2001. ukazuje na demografska kretanja i brojne destabilizacijske čimbenike demografskog razvoja.

Zanimljiva rubrika Etnologija od zaborava čuva svadbene i druge običaje te zanimljive ljude vinkovačkog kraja.

Za razliku od vrlo dobra prijeloma i opreme tekstova (neke ilustracije objavljene su u boji), naslovnici »Godišnjaka« kao i načinu na koji su ispisani naslovi pojedinih rubrika potrebno je dizajnersko osvježenje.

Sandra Cekol