Vijenac 240

Matica hrvatska

Teatrološki dio dana filozofije i kazališta

Sarajevski feniks

Miro Gavran ustvrdio je da je hrvatska drama i kazalište trenutno najživlji segment hrvatske kulture

Teatrološki dio dana filozofije i kazališta

Sarajevski feniks

Miro Gavran ustvrdio je da je hrvatska drama i kazalište trenutno najživlji segment hrvatske kulture

Teatrološki je dio znanstvenoga savjetovanja koje prirediše Matica hrvatska u suradnji sa svojim sarajevskim ogrankom i Filozofskim fakultetom u Sarajevu održan u znaku temata o suvremenoj hrvatskoj drami i kazalištu danas. Valja reći da je ideja o održavanju toga skupa u Sarajevu nikla iz suradnje dvaju Matičinih odjela, za filozofiju i za kazalište i film te njihovih voditelja prof. dr. Stipe Kutleše i književnika Mire Gavrana. U veljači ove godine u Zagrebu je već četvrti put održan međunarodni znanstveni skup posvećen suvremenoj hrvatskoj drami i kazalištu, pa je ovaj sarajevski skup njegov logičan nastavak u hvalevrijednoj suradnji s bosanskohercegovačkim teatrolozima i kazalištarcima, koji i inače imaju znatna udjela u zagrebačkome skupu od njegova početka.

Gavranova radionica

Koliko je bilo moguće deset je priopćenja problemski obuhvatilo spomenutu temu s raznih stajališta. Nakon uvodnoga slova Mire Gavrana, koji je sažeto predstavio suvremenu hrvatsku dramu i kazalište ustvrdivši da je ona u ovom času najživlji segment hrvatske kulture, uvodno je priopćenje podnijela dr. Sanja Nikčević. Govoreći o hrvatskoj drami osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, izdvojila je samo neke od trendova toga razdoblja: u osamdesetima najvažnije predstavnike vidi u piscima tada najmlađe generacije, Ladi Kaštelan, Miri Gavranu i Mati Matišiću koji će poslije svojim opusom do danas ispisati neke od ponajboljih stranica novije hrvatske dramatike. U devedesetima afirmiraju se pisci koji izlaze iz Gavranove dramaturške radionice.

Periodizacijske teme i dileme glede mlade hrvatske drame iznijela je akribično i temeljito dr. Adriana Car-Mihec, a redatelj i teatrolog Marijab Bevk dao je iscrpan pregled suvremene hrvatske drame u slovenskim kazalištima, od prvih izvedbi Krležinih drama glembajevskog ciklusa potkraj dvadesetih godina 20. stoljeća pa do danas. Dr. Marina Katnić-Bakaršić podastrla je model stilističke interpretacije na primjeru iz suvremene hrvatske drame. Ustvrdivši nedostatak stilističkih radova o dramskome diskursu, ta je znanstvenica našla uporišta u nekim strukturalističkim radovima o drami (Mukaűovsky), a potom primijenila teorijski model na interpretaciju dramH Lade Kaštelan i Mire Gavrana.

Obrisi teodrame

Katja Bakija zborila je o ludizmu i intertekstualnosti u suvremenoj hrvatskoj drami, pri čemu je težište propitivanja stavila na dramski opus Luka Paljetka. Dr. Ana Lederer problematizirala je temu odnosa zbilje i suvremene hrvatske drame, a dr. Gordana Muzaferija iz svoga već opsežna bavljenja dramaturgijom Mire Gavrana izdvojila je interpretativno čitanje drame Kraljevi i konjušari. Dr. Darko Gašparović predstavio je obrise nove hrvatske teodrame s njezinim najvažnijim predstavnicima, Ivanom Bakmazom i Bogdanom Maleševićem. Marko Kovačević uzeo je pod analitičku lupu nedavno izašlu Hrestomatiju novije hrvatske drame Borisa Senkera, dok je asistent Sveučilišta u Mostaru Sanjin O. Kodrić iznio zanimljivo i poticajno tumačenje Marinkovićeve Glorije iz aspekta novih teorija književnoga i dramskog pisma.

U okviru savjetovanja našlo se vremena i za predstavljanje dvaju važnih kazališnih izdanja, biblioteke Mansioni Hrvatskoga centra ITI-a (dr. Sanja Nikčević) i časopisa »Kazalište« (dr. Ana Lederer), a kako i priliči jednom teatrološkom skupu, sudionici su vidjeli tri predstave Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) — Phoenix je sagorio uzalud Safete Plakala u režiji Dubravka Bibanovića, Sve o ženama Mire Gavrana u režiji Kaće Dorić i Čežnja i smrt Sylvie Plath (dramaturška obrada prema pismima pjesnikinje Safeta Plakala i kolektiva) u režiji Jerneja Lorecija — te Ptičice Filipa Šovagovića u režiji Ozrena Prohića i izvedbi Narodnog pozorišta. Na završetku gotovo četverodnevnoga boravka u Sarajevu, maksimalno ispunjena teatrološkim raspravama, kazališnim događanjima i druženjima, jedinstven je zaključak da je skup u potpunosti uspio i ukazao na korisnost i potrebnost njegova nastavka u budućnosti.

Darko Gašparović

Vijenac 240

240 - 15. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak