Povijest borbe za Hrvatsku

Povijest borbe za Hrvatsku

U Matici hrvatskoj 29. travnja predstavljena je knjiga Hrvatski tjednik — bibliografija 1971, koju je priredio Josip Brleković, a o kojoj su govorili Igor Zidić, Stjepan Babić, Zvonimir Berković, Jozo Ivičević i Hrvoje Šošić.

Igor Zidić, urednik »Hrvatskog tjednika« 1971. i današnji predsjednik Matice hrvatske, istaknuo je kako je Josip Brleković Bibliografijom napravio golem posao, knjigu koja u starijih budi sentimente, posebno u sudionika događaja 1971. »Hrvatski tjednik« nastao je u burnu vremenu, rekao je Zidić, u doba hrvatskog proljeća, koje je započelo još davno prije.

Razgrabljena izdanja

Bila su to teška vremena za Maticu hrvatsku i bilo je dvojbi kakav list i kakvo uredništvo osnovati. Ekipa koja je tada okupljena na njegovu stvaranju pokazala se izuzetno homogenom, te je »Tjednik« unatoč tehničkim nedostacima postigao svrhu, a njegovo prvo izdanje razgrabljeno je i prije negoli je došlo do kioska. Na tom svom putu »Hrvatski tjednik« postigao je nakladu od čak sto pedeset tisuća primjeraka.

Jozo Ivičević o »Hrvatskom tjedniku« govorio je u kontekstu hrvatskoga proljeća i vremena 1971, kada je nastajao i kad je proglašavan nacionalističkim kao i čitava Matica hrvatska, iako je bio tjednik za kulturna i društvena pitanja, a njegovi suradnici bili su kulturni i znanstveni radnici.

Kada se njegov prvi broj pojavio 16. travnja 1971. godine, u svom prologu pozivao je na nacionalnu pomirbu, pa njegov uspjeh nije izostao. U tridesetak brojeva koji su izišli njegova naklada rasla je iz broja u broj i taj uspjeh bio je bez presedana u hrvatskom novinstvu. Veliko zanimanje javnosti vidjelo se i u brojnim pismima i reakcijama koje su svakodnevno pristizale uredništvu. Nakon zabrane njegova izlaženja urednici i suradnici bili su stalna meta te su neki od njih bili uhićeni ili pod stalnim policijskim nadzorom, dok su neki morali izbjeći i u inozemstvo. Posljednji broj »Hrvatskog tjednika«, broj trideset i četvrti, koji je bio zabranjen, ipak je uspio potajno izići, a sve koji su na njemu radili nije napustila nada koja ih je u njemu i okupila. U nadi se pojavio, a u nadi se i oprostio od hrvatske javnosti, rekao je na kraju Ivičević.

Stjepan Babić, također jedan od urednika u »Hrvatskom tjedniku«, rekao je nešto više o samoj knjizi, bibliografiji koja nije obična, suhoparna, kako je istaknuo. Brleković je u njoj dao kronološki prikaz svih članaka koji su ikad u »Tjedniku« izišli, od broja do broja, a svaki tekst popraćen je sažetim komentarom u kojem korisnik može doznati što u članku piše i koje teze zastupa, a onda može posegnuti i za izvornikom. Po toj svojoj koncepciji ova bibliografija iznimna je i osobita. Dodatna su vrijednost njezinih šest kazala, u kojima je Josip Brleković pokazao veliku strpljivost u radu.

Zvonimir Berković, koji je u »Hrvatskom tjedniku« bio od njegova početka do kraja, istaknuo je kako se sve to vrijeme osjećao sretnim jer je »Hrvatski tjednik« u svemu bio odraz njegovih shvaćanja. Zahvaljujući izvrsnom radu njegova uredništva, nakon što je zabranjen njegov dalji izlazak, ni jedan tekst nije došao na optuženičku klupu.

Na samom kraju prisutnima se obratio i Hrvoje Šošić, koji je istaknuo kako smo ovom knjigom dobili jednu od najvažnijih povijesnih knjiga, u kojoj je Brleković preradio i prezentirao opsežnu građu te na taj način predstavio korpus kakav se rijetko može naći. »Hrvatski tjednik« veliko je blago i raritet, rekao je na kraju Šošić.

Antonija Vranić