Vijenac 240

Kazalište

METROPOLITAN

Otkriće u Schwetzingenu

METROPOLITAN

Otkriće u Schwetzingenu


slika

Schwetzingen Festival klasične glazbe u Schwetzingenu otvoren je prvog svibnja izvedbom opere Il figlio delle Selve (Sin divljine) Ignaza Holzbauera. To djelo, nastalo sredinom 18. stoljeća, napisano je u povodu otvaranja maloga ljetnog kazališta izbornog kneza u Schwetzingenu. Smatra se da je upravo tim djelom Holzbauer započeo s prvim eksperimentima na području opere (glavni lik, nadovezujući se na stihove iz Ovidijevih Metamorfoza, ne traži izlaz iz divljine, nego odgovore na pitanja o znanju i smislu). Opera u današnje vrijeme predstavlja pravo otkriće. Oduševljenju publike i kritike pridonijela je sigurna izvedba koja ponajviše zahvaljuje umjetničkom vodstvu Christopha Speringa. Članovi baroknog orkestra L’Orfeo svirali su na starim povijesnim instrumentima prateći izvrsne soliste. Među njima su se posebno isticali: Gunnar Gudbjörnsson kao Teramene, Anna Korondi kao Elmira, Maria Rodriguez kao Arsinda i Sabina Martin kao Lucilla. Svi su oni omogućili da Holzbauerova opera, dvjesto pedeset godina nakon prve premijere, ponovno zasja u punom sjaju.

Ring u Münchenu

München Posljednji dan u travnju ansambl Državne opere u Münchenu počeo je premijerno prikazivati Wagnerovu tetralogiju Prsten Nibelunga. U srijedu, 30. travnja, izvedeno je Rajnino zlato, a u srijedu, 7. svibnja, premijerno je izvedena Walküra. Opere će se nastaviti nizati do kraja ciklusa. Te su izvedbe, pišu kritičari, prava poslastica za Wagnerove obožavatelje, jer za dirigentskim pultom stoji Zubin Mehta, dok na pozornici pjevaju ne manje cijenjeni John Tomlinson kao Wotan, Franz-Josef Kapellmann kao Alberich i Marijana Lipovšek kao Fricka. Niz odobravanja i pohvala iz publike, ali i iz kritičarskih pera, uporno prati izvedbu, pa znalci sa zanimanjem očekuju kraj svibnja, kada će sve četiri opere biti prikazane jedna za drugom. Tetralogiju je, nakon nenadane smrti redatelja Herberta Wernickea, režirao ne manje daroviti David Alden.

Sofisticirano smeće


slika

London »Pisati o starom showu slično je kao kada dođete trijezni na zabavu«, napisao je Michael Billington za »Guardian«, misleći na gostovanje opere Jerry Springer Richarda Thomasa u Londonu. Međutim, istaknut će kritičar, glasine o operi su točne: dok je gostovala u Edinbourghu i Batterseau, svi su govorili o banalnostima, prostotama i moralnim pitanjima s najvećim pohvalama. Billington je zaključio slično: nevjerojatno je kako je skladatelj i libretist (Thomas je, uz Stewarta Leea, sudjelovao i u pisanju libreta) tako odvratan materijal uspio pretvoriti u tako sofisticirano glazbeno djelo. Michael Brandon kao Springer ima u sebi dobru mješavinu promatračkog sljepila i svetosti od koje se ježi koža dok, pjevajući korale poput Bachovih i Händelovih, vodi show u kojemu se pjevačice Lore Lixenberg i Valda Aviks — televizijskee žrtve — svađaju zbog zajedničkoga ljubavnika poput primadona iz neke Donizettijeve opere. Stvari postaju još zanimljivije u drugom dijelu, gdje je Springer ubijen, pa dolazi na Nebo gdje ga dočekuju optužbe ljudi čije je živote uništio. Springer se brani tipično: »Ja ne rješavam probleme, samo ih snimam«, što će ga dovesti do vrhunca večeri: emisije u kojoj će snimati svađu između Boga (izvrsno ga pjeva Benjamin Lake) i Vraga (također fantastičan David Bedella). Najbolje u svemu su vrhunski izvođači — već spomenuti Brandon, Lixenberg, Avakis, Lake, Bedella i drugi — koji tako gruboj građi daju dimenziju iznimnoga glazbenoscenskog umjetničkog djela.

Opera-film Klinghofferova smrt


slika

New York Nakon premijere u Bruxellesu godine 1991. suvremena opera neobične tematike Klinghofferova smrt skladatelja Johna Adamsa i libretistice Alice Goodman izazavala je brojne rasprave. U New Yorku se debata svela na jedno jedino pitanje: »Je li Klinghoffer antisemitistička opera?« Naime, dok je Europa još mogla podnijeti priču o ubojstvu invalida na talijanskom brodu Achille Lauro, koji je zatim bačen u more, Amerikanci su oštro reagirali. Stoga se kritičar »New York Timesa« pita kako će Amerikanci prihvatiti operu-film istoga naslova, koji je nedavno premijerno prikazan u Europi i na Festivalu Sundance u San Franciscu. Tamo je film, koji je režirala Penny Woolcock, doduše hvaljen kao sjajan, moralistički hrabar i iznimno osjećajan. Reakcije na američku premijeru očekuju se s nestrpljenjem.

Irena Paulus

Vijenac 240

240 - 15. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak