Ostvarena tišina

Ostvarena tišina

Jasenka Odić-Jendrašić rođena je 1945. u Zagrebu, gdje završava srednje školovanje. Cijeli svoj radni vijek, kao državni službenik, provela je u organizaciji Narodne tehnike, kojoj je pripadala cijelom dušom. Neko vrijeme, zajedno sa suprugom, voditelji su jednog od Centara za tehnički odgoj mladeži, gdje postižu izvanredne rezultate.

Članica je Fotokluba Zagreb od godine 1969, kada započinje i njezina izlagačka djelatnost. Izlagala je na oko sto dvadeset izložbi fotografije, u zemlji i inozemstvu, pri čemu osvaja više od trideset različitih nagrada.

Za kreativni izložbeni rad Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje joj godine 1976. počasno zvanje kandidata majstora fotografije (KMF FSJ).

Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost FIAP dodjeljuje joj zvanje AFIAP (artist FIAP).

Dobitnica je nagrade Tehničke kulture grada Zagreba Zlatna krila za godinu 1984.

Imala je i niz samostalnih izložbi fotografije, i to Fažana (1971), Zagreb (1974), Nikšić (1974), Pazin (1974), Zagreb (1975), Samobor (1975), Zagreb (1977), Prilep (1978), Buje (1980).

Danas je umirovljenica. Živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić

Fotografski opus Jasenke Odić-Jendrašić nemoguće je promatrati izdvojeno od često spominjane uspješne generacije zagrebačkih fotoamatera šezdesetih godina, koji su se svojim posebnim načinom uspjeli uklopiti u europska fotografska zbivanja svoga vremena. Potvrđujući se na mnogim izložbama, dobivala je i mnoga priznanja, koja samo potvrđuju umjetničku kvalitetu njezinih slika. Isto je tako teško promatrati njezino fotografsko djelo izdvojeno iz shvaćanja vlastite ličnosti kao osobe predodređene za drukčiji doživljaj lijepoga, osmišljenog i pretočenog u osobno iskustvo i doživljaj.

Shvaćajući fotografiju kao samostalnu umjetnost, podrazumijeva koliko je ona, uz povezanost s problemima određene sredine također i izraz duha i htijenja te sredine. Kad radi life fotografiju ili snima arhitekturu, čini to na svoj način, možda manje poetičan, ali snažan i prisan, jezgrovit u izričaju koji ne trpi suvišnu pretjeranost.

Velike crne plohe i bezbroj polutonova čvrsto određuju događaj, pa i kada iz njega progovara potpuno ostvarena tišina kao nagovještaj mogućeg otuđenja. Svaka slika za sebe zatvorena je cjelina i odiše autoričinim senzibilitetom. Gotovo sve što je radila doima se misaono usklađenim. Sve prostore koje oko sebe opaža, sve pojedine vizualne događaje podređuje svom načinu promatranja, da bi ih u pravom trenutku kamerom zaustavila u njihovu najpogodnijem trajanju i tako im dala novu vrijednost.

Naša fotografija s pojavom Jasenke Odić-Jendrašić, ne nakratko, doživljava novi polet i snažan iskorak.

Zdenko Kuzmić