Od ikone do ribe i masline

Od ikone do ribe i masline

Specifičnost izložbe u prostoru Kulturnog centra Kaptol jest da je najveći dio izloženih slika nastao na likovnoj koloniji bjeloruskih umjetnika na otoku Molatu tijekom tri sezone (1999, 2000, 2002), gdje su se neki od njih prvi put susreli s doživljajem mora, Mediterana, dalmatinskoga krajolika te hrvatske kulture i lokalne graditeljske tradicije

Način kako jedna kultura vidi i percipira drugu, potpuno različitu likovnu i pejzažnu sredinu, rezultirao je nizom slika ulja na platnu originalne i specifične likovne poetike.

U dvoetažnom prostoru Kulturnoga centra Kaptol nedavno je postavljena izložba segmenta suvremene bjeloruske umjetnosti, predstavljena najvećim dijelom opusom akademskog kipara i slikara Gennadija Lakobe (1948) te bjeloruskih umjetnika mlađe generacije, slikara Sergeja Grinjeviča (1960), Saše Siljvanoviča (1965), Aleksandra Ksjendzova i Irine Procko (1961). Izložbu je organizirala Elena Pilićeva Čorko, cijenjena bjeloruska galeristica iz Grodnog, vlasnica i voditeljica nedavno osnovane galerije »U Maystra« u Sesvetama, koja je za mjesto boravka odabrala Zagreb.

Namjera i svrha izložbene aktivnosti spomenute galerije jest sustavno predstavljati i promicati poznate bjeloruske i hrvatske suvremene umjetnike te organizirati gostovanja eminentnih umjetnika Rusije, Litve, Poljske, Estonije, ali i ostalih srednjoeuropskih zemalja. Naime, galerija je sa svojim likovnim programom pokrenuta u trenutku kada međunarodno tržište i galerijska scena postaju sve zanimljiviji kako bjeloruskim, tako i našim umjetnicima, u želji za napuštanjem uskih regionalnih okvira i prodorom stvaralaštva u druge zemlje zapadne Europe.

Zahtjevan slikarski izazov

No, specifičnost izložbe u prostoru Kulturnog centra Kaptol jest da je najveći dio izloženih slika nastao na likovnoj koloniji bjeloruskih umjetnika na otoku Molatu tijekom tri sezone (1999, 2000, 2002), gdje su se neki od njih prvi put susreli s doživljajem mora, Mediterana, dalmatinskoga pejzaža te hrvatske kulture i lokalne graditeljske tradicije. Način kako jedna kultura vidi i percipira drugu, potpuno različitu likovnu i pejzažnu sredinu, rezultirao je nizom slika ulja na platnu originalne i specifične likovne poetike. Izvan poznatih, domicilnih vizualnih točaka i parametara vizualne realnosti, u iznimno nadahnjujućem okolišu, bjeloruski su slikari (osim Gene Lakobe, koji potječe s obale Crnog mora) doslovce bili bačeni u novu metjersku situaciju, u kontekst u kojem su se morali odreći nekih svojih već uspostavljenih koordinata likovnog identiteta, po kojima su poznati u Bjelorusiji, i doslovno krenuti iz početka.

Daleko od idioma bjeloruske društvene svakodnevice, ali i bilo kakve pretenciozne simboličke apstrakcije koja bi željela pokazati utjecaj tradicije ruske avangarde ili pravilno preuzimanje i čitanje modernih i suvremenih tekovina zapadnoeuropskog slikarstva 20. stoljeća, to je slikarstvo lišeno bilo kakve socijalne i političke angažiranosti. U njihovu doživljaju dalmatinske obale, motiva riba, sunca i vegetacije osjeća se (po atmosferi na slikama) duh bjeloruskih i ruskih narodnih bajki, narodnih kazivanja i priča te narodne slikarske tradicije (vertikalna perspektiva, bradati čovječuljci, nizovi identično slikana istog motiva). Sve te komponente, bez obzira na velika morfološko-stilska odstupanja pojedinih autora, tvore poseban vizualni doživljaj, što najbliže dešifiriramo kao svojevrstan romantični simbolizam, romantično/simbolično apstrahiranje predmetne zbilje, a najvećim dijelom kao naglašeno nadrealnu potku velikog dijela izloženih slika. Jer, ako je u polaznim ishodištima to slikarstvo vezano uz bjeloruske mitove, bajke i priče, ono će logično progovarati putem simbola i nadrealnoga (Grinjevič, Lakoba, Procko).

Mit i kontemplacija

Posebno je zanimljivo pratiti kako tijekom tri godine kolonije postupno omekšava i sazrijeva slikarsko prenošenje iskustva mora i morskog pejzaža. I dok će Siljvanovič u svojem specifičnom eklektičkom prerađivanju tradicije slikarstva ikona i narodne umjetnosti (nema perspektive, plošnost, ograničen registar boja) nevjerojatno dojmljivo i duhovito slikati smokve, masline, ribe te u počast Hrvatskoj i hrvatsku šahovnicu, Lakoba ostati vezan uz subjektivnu interpretaciju tradicije odjeka postkubističko-konstruktivističko-nadrealnih oblika (tvrdi kiparski volumeni), tako će opus Sergeja Grinjeviča zbog najvećega motivsko-morfološkog raspona postati svojevrsnom malom paradigmom nijansirana i vrlo zrela (za nekoga kontinentalca sa sjevera!) slikanja morskog podneblja i slikareva doživljaja mora. Spojivši mit i kontemplaciju, on ostaje dovoljno daleko od svake problematične dekorativne dopadljivosti slikana motiva, koje je prigrlio kao svoje inspirativno otkriće.

Ipak, opus Gene Lakobe dopunjen je na izložbi nekim novim radovima, s kojima se reprezentativno predstavlja u Bjelorusiji i Rusiji. Naime, moramo uzeti u obzir da su svi navedeni slikari u potpuno drukčijoj civilizacijskoj, kulturnoj i klimatskoj sredini zapravo krenuli iz početka u slikarsku pustolovinu kao svojevrsni likovni analfabeti, ne strahujući od eventualna podbacivanja u kvaliteti ili neprihvaćanja. Majstorstvo Lakobe dolazi do izražaja u mrtvoj prirodi Vaza s magnolijama, gdje savršenim sjenčanjem i tonskim prijelazima postiže efekt rosnoga, živog cvijeća. Pred nama je ozbiljan slikar u tradiciji europskoga modernističkog slikarstva prve polovice 20. stoljeća. Njegovi najnoviji radovi bliži su kiparskim korijenima, malo manje ozbiljni i reprezentativni: slika na svili stilizirane motive neolitskih Venera, dolmene, ptice i razne biomorfne oblike, te slikanu površinu zatim napinje na žice u okvir od drveta ili kovanog željeza. Spaja potpuno nespojive materijale i pritom ne pada u kič. Duhovito.

Iva Körbler