Kult tehnolatrijske civilizacije

Kult tehnolatrijske civilizacije

Ikonografska razina Gordaninih crteža nedvosmisleno korespondira s duhom vremena. Crno-bijela kombinacija, raster, mikro- i makrosvijet, ispis kreativnosti, te kolaž recikliranih materijala, zasigurno su elementi zbog kojih će Gordana Bakić još dugo ostati zbiljom likovnih dosega mlade generacije likovnih umjetnika

Autorica mlađe generacije Gordana Bakić postala je nezaobilazna sudionica likovnih događanja, na samom prijelazu u novo tisućljeće. Naizmjenično prisutna slikom ili crtežom, ostaje dosljedna prvobitnom načinu izražavanja — grafizmu. Već od studentskih dana spretno postavlja kompozicije velikih formata kolažirajući strukture različitih karaktera. Crtež je temelj njezina izraza, a u svojim radovima Gordana se njime ne koristi kao skicom, nego kao osnovom za dalju nadogradnju. Motivi njezinih slika sredinom devedesetih su subjekti 20. stoljeća poput zrakoplova, vjetrenjača, podmornica, raketa i svemirskih letjelica u apokaliptičnim jednobojnim pejzažima. Potkraj devedesetih crteži nastaju kao snažne iluzije velikih, trodimenzionalnih vretenastih atomskih jezgri. Anorganski je svijet uvijek prisutan. Koristeći se ikonografijom tehničkih priručnika, skice njezinih posljednjih radova nastaju kombinacijom fotokopija, gdje se motivi namjerno dovode u dvosmisleno značenje. Inverzijom postojećih tehničkih materijala stvara novi sklad, vraćajući se ekspresivnim strukturama linija, krivulja, kružnica, točaka.

Kapsula života

Strukturu različitih motiva, u primarno neprepoznatljivim detaljima, u konačnici prepoznajemo kao jedinstvo tehnolatrijske civilizacije. Kult stroja s početka dvadesetoga stoljeća lako se može poistovjetiti s kultom računala, koji obilježava potrebe ovoga stoljeća. Svjesna informatičke revolucije, prostornom kompozicijom pokušava simulirati zaslon monitora računala. Računalo, kod kojeg je istovremeno otvoreno više programa predstavljenih različitim prozorima, oponaša se slojevitim crtežom na kojeg se nadograđuju ornamenti manjih formata. Crteži predstavljaju svijet u kapsuli. Kapsula života ironično veliča dosege tehničke revolucije, čineći nas robovima i žrtvama vlastitih pronalazaka.

Za Gordanu je crtež organizam koji se ne prestaje razvijati, on ne ostaje vezan uz dvodimenzionalnost, nego slojevitom nadogradnjom osvaja prostor. Nesputana u promišljanju, uvijek brzo reagira na novu temu i novi poticaj kojima se uvijek iznova potvrđuje kao sudionica suvremene likovne scene. Ikonografska razina Gordaninih crteža nedvosmisleno korespondira s duhom vremena. Crno-bijela kombinacija, raster, mikro- i makrosvijet, ispis kreativnosti, te kolaž recikliranih materijala, zasigurno su elementi zbog kojih će Gordana Bakić još dugo ostati zbiljom likovnih dosega mlade generacije likovnih umjetnika.

Anita Parlov