Kazališna fešta u Beču

Kazališna fešta u Beču

Beč Wiener Festwochen, jedan od najjačih europskih kazališnih festivala, započeo je u Beču 9. svibnja i potrajat će do 16. lipnja pod umjetničkim ravnanjem Luca Bondyja. Kao i uvijek, Bečki svečani tjedni predstavit će širok spektar suvremenoga kazališta, drame i opere, ukupno 31 produkciju vrhunskih umjetnika iz trinaest zemalja. »Možda su naše utopije jednostavno naši strahovi iskrivljeni nadom«, zapisao je Jan Philipp Reemtsma, a Luc Bondy drži da je kazalište najbolje mjesto za istraživanje takve teze, pa će se Festwochen baviti klasičnom tragedijom i njezinom reinterpretacijom u novim, teškim vremenima. Shakespeareovi Romeo i Julija u režiji Katrine Wiedemann i produkciji švedskoga kazališta Dramaten, koprodukcija Festwochena i bečkog Burgtheatera, Sofoklova Edipa na Kolonu u režiji Klausa Michaela Grübera, Foremanov Ontological-Hysteric Theatre iz New Yorka u koprodukciji s festivalom u predstavi Panika! (Kako biti sretan), ruska zvijezda Evgenij Griškovec s komadom Dreadnoughts, egipatska The Obliged People Groups s komadom Full stop... End of line na arapskom, tek su neke od brojnih produkcija koje će ove godine pet tjedana kazališno uzbuđivati Bečane i njihove kazališne goste. Više na www.festwochen.at.

Drama u rupi za orkestar

Tokio Japan pripada među malobrojne zemlje u kojem u istraživanjima javnog mnijenja Shakespeare ne figurira kao najpoznatije dramatičarsko ime. Umjesto njega najpoznatiji dramski pisac u Japanu je inozemstvu potpuno nepoznat Koki Mitani. Dobar dio njegove slave dolazi od filmskih i televizijskih scenarija koje je napisao, ali i njegove drame izazivaju veliku pozornost. Zato je ovih dana u Tokiju, gdje dobar dio produkcije otpada na komade tradicionalnoga kazališta, najpopularnija predstava za koju je nemoguće nabaviti ulaznicu (po cijeni od 360-720 kuna, standardnom japanskom izdatku za kazalište) Okepi Kokija Mitanija. Riječ je o drami u režiji samog Mitanija koja se događa u rupi za orkestar (Okepi dolazi od orchestra pit — rupa za orkestar) za vrijeme izvedbe mjuzikla, a koja govori o odnosima među ljudima u maloj zajednici. Sve je tu: dirigent rastavljen od supruge, prve violine, koja ga je varala s novim jazz trubačem, koji opet ima drugu ljubavnicu u orkestru. Muški dio orkestra pati za vatrenom harfisticom, uvijek mamurni trombonist redovito propušta svoje solo dionice jer mamurluk razbija pivom, a neki članovi orkestra imaju i važne tajne koje se otkrivaju tijekom večeri. Male životne drame koje se događaju u orkestru učinile su od ove predstave u kazalištu Aoyama glavni kazališni događaj Tokija.

Kralj Lear na proputovanju

London English Touring Theatre, kazalište čija je zadaća upravo gostovanje na što više engleskih scena, ovih dana stiglo je do Londona, gdje u Old Vicu prikazuje svoju posljednju produkciju, Shakespeareova Kralja Leara u režiji Stephena Unwina. Glavna atrakcija — i najbolji dio produkcije — zasigurno je Timothy West, nositelj naslovne uloge, koji je koherentni, ljudski Lear, zapisala je kritika. Sama režija ponešto je neodlučna, bez prave dinamike i ritma, a glumačka je podjela neujednačena. Bez obzira na primjedbe Kralj Lear, na prolazu kroz London, jedna je od produkcija koju u recentnom repertoaru svakako treba pogledati, najviše zbog samoga Westa.

Reizdana povijest kazališta

History of the Theatre, jedna od temeljnih knjiga o povijesti kazališta, doživjela je i deveto, dopunjeno izdanje. Povijest kazališta Oscara G. Brocketta bavi se kazališnom umjetnošću od nastanka do današnjih dana, s naglaskom na tradiciji europskog kazališnog kruga, ali važan dio knjige bavi se i kazalištem istoka i ostalih regija svijeta koje su obično loše pokrivene u europocentričnom sagledavanju scenske umjetnosti. Kazališni klasik čije je prvo izdanje objavljeno prije više od trideset godina na 720 strana sadrži više od 530 fotografija i ilustracija, a na web stranicama Amazon. coma može se kupiti za 88 dolara.

Jasen Boko