Ideje žive i dalje

Ideje žive i dalje

Simpozijem i kulturnim zbivanjima u Senju 25. travnja obilježena je 350. godišnjica rođenja i 290. godišnjica smrti Pavla Rittera Vitezovića (1652-1713). Svečanost je održana pod pokroviteljstvom sabora RH, a u organizaciji HAZU i Ogranka Matice hrvatske Senj. Nakon himne kojom je odana počast domovini i pozdravne riječi Milana Devčića, gradonačelnika Senja, uslijedio je znanstveni dio programa — četiri izlaganja.

Akademik Ivan Moguš podsjetio je nazočne da je prvi dio simpozija Povjesničar i književnik Pavao Ritter Vitezovićodržan 2002. u Zagrebu te najavio skoro objavljivanje zbornika referata. Ostatkom govora ukazao je na važnost Vitezovića za politički i kulturni život Hrvatske.

Akademik Milko Valentić govorio je o povijesnoj i političkoj situaciji Hrvatske u Vitezovićevo doba. Tada su njezinu zbilju u unutrašnjosti činili ratni dodiri Osmanskog i Austrijskog Carstva, a na obali antagonizmi Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Ipak je upravo u Vitezovićevu, 17. stoljeću, prvi put došlo do vojne ravnoteže u Europi, i zavladala dokrina da treba izbjegavati velike ratove. Latinski jezik bio je lingua communis Europe, a unutar europske latinističke baštine hrvatskoj književnosti pripada vodeće mjesto.

Tek dobar pjesnik

Dr. Vladimir Vratović govorio je o Vitezovićevu latinskom pjesništvu. Nije dopustio da svečana prigoda zasmeta njegovoj znanstvenoj objektivnosti pa je ustvrdio da, iako jedan od najproduktivnijih pisaca hrvatskoga latinskog izraza, Vitezović estetski nije bio najbolji, nego tek dobar pjesnik. Nadalje, naglasio je da je teško razlučiti Vitezovićevu poeziju i prozu, jer mu se u poeziji često može pronaći mnogo aktualnosti, a u prozi metaforike i intimnih mjesta.

E. Ljubović izlaganje je posvetio Vitezovićevu heraldičkom opusu i prinosu povijesnoj znanosti. Vitezovićeva je velika zasluga što je u djelu Stemmatographia prvi uveo grboslovno nazivlje na latinskom jeziku i odredio simbolično značenje boja u grbovima.

Nakon znanstvenoga skupa u Domu kulture svečanost je nastavljena u atriju Gradskog muzeja otkrivanjem spomenika P. R. Vitezoviću. Darko Fekeža tom je prigodom istaknuo da je Senj poznat kao grad uskoka i bure, ali i velikana hrvatske književnosti, kulture i umjetnosti. Spomenik Vitezoviću ujedno je i spomenik hrvatskoj povijesti koja nas vodi u budućnost.

Dr. Zdravko Tomac, koji je otkrio spomenik, napomenuo je da se treba nadahnjivati djelima velikana i slavnom prošlošću. Već je Vitezović dokazivao da su Senj i Hrvatska dio Europe, a potrebno je u tom smjeru raditi i dalje. Umjesto sukoba, destrukcije i jala treba više zajedničkoga djelovanja i uvažavanja. Nakon što je spomenik otkriven, uglednici su položili vijence.

Intimistička koncepcija spomenika

Spomenik, koji je prema ideji pokojnog arhitekta Krunoslava Luke Prpića izradio kipar Petar Kos, pokazao se kao dopadljivo ostvarenje. Vitezovićevo brončano poprsje postavljeno je na kamenu kocku ispod koje iz stilizirane školjke teče voda. Umjesto monumentalnosti, autori su odabrali intimističku koncepciju pa su oko spomenika, zapravo uklopljene u njega, postavljene i kamene klupice.

Zatim je slijedila promocija poštanske marke izdane u povodu 350. obljetnice rođenja P. R. Vitezovića i otvaranje filatelističke izložbe. Prisutnima se obratio Duško Mustač iz Hrvatskih pošta. Nakon što je govorio o Vitezovićevu životu i radu i iznio kratku povijest Hrvatskih pošta, zaključio je da se preko poštanske marke može na lagan i zanimljiv način upoznati »Lijepa naša«.

Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske i predsjednik Poštanske komisije za marke istaknuo je da je Hrvatska stvarana mačem i perom, koji doduše nisu iste sorte, ali su od istog materijala, te da je po tome Vitezović, koji je bio i pisac i vojnik, pravo oličenje naše sudbine. Izdavanje poštanske marke kojom se obilježava obljetnica Vitezovićeva rođenja nastojanje je da Hrvatska i na taj način ostvari maleni dio svog identiteta, jer marka je simbol, prozorčić koji ide u svijet.

Svestran čovjek i pisac

Nakon toga su na prvom katu Gradskog muzeja Josip Bratulić i Marotti predstavili presliku Vitezovićeva rukopisa Lexicon Latino-Illyricum. Vitezović je, želeći da književnost zajedničkim jezikom i pravopisom ujedini sve Hrvate, izdavao s jednakim marom latinska djela za intelektualnu publiku, kao i pučku književnost i hrvatske knjižice za široke društvene slojeve, istaknuo je Bratulić i iznio zanimljiv podatak da se na mjestu nekadašnje Vitezovićeve tiskare danas nalazi zgrada hrvatskog sabora. Marotti je naglasio da je predstavljeni preslik rukopisa tek prvi od predviđena tri sveska Vitezovićeva rječnika.

Na kraju svečanosti ravnateljica Gradskog muzeja, Blaženka Ljubović, otvorila je dokumentaristički koncipiranu izložbu kojom je putem korespondencije, rukopisa, novinskih članaka o Vitezoviću i sl. predstavljen bogat Vitezovićev opus.

Na više je mjesta istaknuta impresivno duga lista Vitezovićevih zanimanja — bio je povjesničar, književnik, pjesnik, geograf, bakrorezac, kartograf, političar, časnik, stihotvorac, pravopisac, gramatičar, leksikograf, tiskar, nakladnik, publicist, pučki unapreditelj, anagramatik, enigmat i stematograf, no ostaje činjenica da je prije svega, i u svemu, bio veliki rodoljub. Kako je postao i ostao uzor naraštajima i pokretima, može se reći da njegove ideje žive i dalje.

Svjetlana Sumpor