Edukacija mladih džezera

U Big bandu Čakovec, izuzmemo li soliste-saksofoniste Gordana Peršija i Tonija Horvata, u orkestru se osjeća nedostatak iskusnih improvizatora

Jazz je u Hrvatskoj čini se prestao ili prestaje biti isključivom povlasticom metropole. Tako na tom glazbenom polju bilježimo znatnu aktivnost i u drugim gradovima, pa čak i u nekim manjim središtima Lijepe naše. A u takve gradove valja uvrstiti i Čakovec, poznat već po svom međunarodnom festivalu jazza Jazz Fair te napose po djelovanju vrlo dobra big banda, osnovana još godine 1995.

Taj se orkestar kladičnih swing-sastava, zahvaljujući ponajprije dvojici agilnih pokretača, dirigentu, klarinetistu i saksofonistu Laciju Vargi i tehničkom direktoru, trubaču Marjanu Novaku, može već pohvaliti nizom uspješnih nastupa na domaćim i stranim pozornicama. Svjedoči o tome i ukusno oblikovana knjižica sa svim relevatnim podacima. Uz Big band Čakovec nastupio je i niz istaknutih solista i dirigenata te pjevača: Marijan Domić, Ladislav Fidri, Milivoj Majdak, Zvonko Košak, Juliej Njikoš, Silvije Glojnarić, Zdenka Kovačićek, Jasna Bilušić, Jimmy Stanić neki drugi.

Izravan prijenos

U nedjelju je 27. travnja u dvorani matične kuće Centra za kulturu Big band Čakovec održao redoviti godišnji koncert. Takvim se koncertima želi u načelu uvijek pokazati neke domete i postignuća, no ovaj je put orkestar imao još jedan dodatni motiv, Glazbeni je program Hrvatskog radija cijeneći dosadašnje uspjehe orkestra odlučio taj koncert izravnim prijenosom uvrstiti u seriju glazbenih emizija Doživjeti glazbu.

Ponesen djelomično i tom spoznajom, kao i vrlo dobro popunjenom dvoranom, Big band Čakovec bez stanke je odsvirao niz poznatih aranžmana iz razdoblja swinga, te nekih manje poznatih skladbi Chucka Mangionea i Johna La Porte. U tom bi kontekstu vrijedilo istaknuti korektno izvedene skladbe Duka Ellingtona It Don’t Mean A Thing, a Tollinsov standard St. thomas, zatim Basie Straight Ahead Sammyja Nestica, Woodchappers Ball Woodyja Hermana te poznatu temu iz mape orkestra Counta Basieja Jumping At The Woodside. Uz te poznate teme orkestar se prestavio i zanimljivim spletom obrada međimurskih narodnih pjesama molskih tonaliteta, sljubljenih u aranžmanu Borisa Beninija Međimurski potpuri, a tom spletu valja dodati svakako i originalnu skladbu dirigenta Lacija Varge Vuprem oči.

Nedostatak improvizatora

U sklopu orkestra djeluje i mali Dixieland ansambl koji se predstavio dvjema skladbama Lacija Varge, te s dvije izvedbe autora Billyja Taylora i Louisa Armstronga. Izuzmemo li soliste-saksofoniste Gordana Peršija i Tonija Horvata, u orkestru se osjeća nedostatak iskusnih improvizatora, no i među mlađim članovima, a što je vrlo pozitivno ima ih, naziru se neki nadareni puhači poput trombonista izrađena tona Filipa Horvata i Danijela Čoka te trubača Marija Magaša, Ivana Horvata i Dragana Logožara, koje ukoliko se posvete glazbi toga tipa, očekuje lijepa budućnost.

I baš je nazočnost mladih glazbenika, od kojih su neki završili glasovitu varaždinsku Glazbenu školu, i koji baš u ambijentu big banda mogu steći prijeko potrebnu disciplinu sviranja, jedna od najpozitivnijih osobina Big banda Čakovec, koji se u organizaciji Hrvatskoga Jazz-kluba sredinom lipnja sprema za sudjelovanje na međunarodnom festivalu velikih jazz-orkestara u Stuttgartu.