Brzi obrat

Brzi obrat

Uprizorenje Cooneyeve komedije Uhvaćen u mrežu ne pruža zapravo ništa novo. Stereotipna je i prosječna predstava ma koji njezin aspekt promatrali

Postavljanjem komedije Raya Cooneya Uhvaćen u mrežu, premijerno izvedene 9. svibnja ove godine u osječkom HNK, Osječani su, čini se, došli na svoje: premijerna je publika obilnim pljeskom tijekom izvedbe izražavala oduševljenje, a glumci su s to više entuzijazma i energije uranjali u dinamične zaplete koji su često iziskivali i složene tjelesne aktivnosti.

No, ljubavna veza između Cooneyevih komedija i osječke publike nije novina: Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku dosad je izvelo dvije njegove komedije, Kidaj od svoje žene (Run for Your Wife) 1993. i Pokvarenjak (Out of Order) 1994. godine. Obje predstave igrane su u prijevodu Vladimira Gerića, režirao ih je Želimir Orešković, uz suradnju scenografa Vladimira Androića i skladatelja Igora Valerija.

Brojem izvedbi, posjećenošću i ocjenama publike navedene su komedije uvjerljivo nadmašile ostale predstave u svojoj sezoni te se ista ekipa, pojačana mladom kostimografkinjom Sašom Došen, okupila i oko ovoga projekta, postavljanja drame Uhvaćen u mrežu, koja je izravni nastavak komedije Kidaj od svoje žene — iako poznavanje prve nije nužno za razumijevanje druge.

Neočekivani obrati

Cooney u Uhvaćem u mrežu piše komediju u kojoj zaplet dominira nad ostalim elementima, gradi komediju intrige u kojoj i likovi i njihov jezik odslikavaju navike suvremenoga srednjeg sloja britanskoga društva, s jedinom svrhom da zabavi i razveseli publiku. Oblikujući i likove i situacije bez dublje psihološke podloge, ali u živoj radnji, punoj vješto vođenih, brzih i neočekivanih obrata u kojoj se ne suspreže ni od klišeiziranih i jeftinih prikaza raznovrsnih spolnih dimenzija odnosa među ljudima — dapače, taj aspekt naglašen je i režijom — Cooney zapleće svoje likove u neočekivane situacije, dajući pritom potpun uvid u situaciju samo gledatelju, ali ne i likovima.

Naime, taksist John Smith (Velimir Čokljat) već godinama vodi paralelan život na dvije adrese u različitim londonskim naseljima: sa suprugom Barbarom (Mira Perić-Kraljik) u Strathamu ima osamnaestogodišnjega sina Gavina (Mario Rade) a sa suprugom Mary (Anita Schmidt) u Wimbledonu sedamnaestogodišnjakinju Vicky (Tatjana Bertok-Zupković). Internetski chat (šteta što je iz originalnog naslova Cought in the Net u prijevodu u drugom planu ostao upravo link na informatički smisao riječi, odnosno, uhvatiti koga u mrežu prije asocira na ribarsku ili paukovu mrežu i rijetko će se tko sjetiti informatičke mreže, a upravo je ta višeznačnost riječi net zanimljiva) zbližava njegovo dvoje djece, koja se odluče upoznati nakon što otkriju da osim istoga prezimena postoji zapanjujuća sličnost u opisu njihovih očeva.

John će nadljudskim naporima pokušavati spriječiti njihov susret, u čemu će mu, kao i u Kidaj od svoje žene, pomoći podstanar Stanley Garden (Davor Panić), a senilnošću odmoći njegov otac (Augustin Halas)... Kada pak uhvaćen u mrežu, ukliješten između svoje dvije žene, odluči priznati prijevaru, obrat koji slijedi u trenu rasplinjuje Johnovu iluziju o vlastitom životu te ga umjesto kao onoga koji vuče konce tuđih života predstavlja zapravo kao marionetu: Mary i Barbara razotkrile su ga godinama prije i odlučile potpomagati u njegovoj igri sve do posljednjeg trenutka, samoga priznanja — jer im tako odgovara. Time se otvara zanimljiv aspekt dvostrukog okvira: kazališna predstava koja se referira na zbilju, a oblikovana je zakonitostima kazališne predstave.

Imperativ trčanja

Oreškovićevev pristup ne razlikuje se bitno od njegovih prijašnjih režija djela istoga autora: žive i brze obrate naglašava učestalim kretanjem glumaca, kojima, osim imperativa trčanja po sceni, stavlja na raspolaganje i bicikle i ljestve i stube. Dinamika je pojačana i raznovrsnom glazbom, kao i scenskim rješenjem koje između dva stana ne postavlja fizičku prepreku te bilo koji lik može banuti kroz bilo koja vrata. Budući da su likovi bez psihološke karakterizacije, kostimografkinja je odjećom željela naglasiti: pankersku narav Gavina, glamuru sklonu Barbaru, školi sklonu Vicky, prirodnu kućanicu u Mary...

Uprizorenje Cooneyeve komedije Uhvaćen u mrežu ne pruža zapravo ništa novo. Stereotipna je i prosječna predstava ma koji njezin aspekt promatrali. Ipak, s obzirom na uspjeh prethodnica i prve gledateljske reakcije — u sredini u kojoj i eksperimentalni projekti poput Crimpova Nastraja na njen život, i klasici kao što je Strindberg ili Krleža, pa čak i Špišićev Jug 2 teško mogu naći publiku — i ovoj Cooneyevoj komediji prognoziramo uspjeh!

Kristina Peternai