Zaboravljeni romantizam

U sklopu ciklusa Kako čitati hrvatsku književnost (i zašto) koji organizira Odjel za književnost Matice hrvatske 16. travnja, Mirko Tomasović održao je predavanje o Ani Vidović, pjesnikinji podrijetlom iz Šibenika koja je živjela u 19. stoljeću, a nama je danas slabo poznata. Napisala je i objavila mnoge stihove zahvaljujući potpori svoga muža, šibenskoga plemića i državnog službenika, s kojim je živjela u brojnim dalmatinskim gradovima, i to na hrvatskom i talijanskom, jer je po ocu bila Talijanka.

Prihvativši preporodne ideje koje su dolazile iz Zagreba postala je pobornica ilirstva i domorodstva. Velik utjecaj na nju imao je susret s Nikolom Tommaseom, koji joj postaje mentor. U više od dvadeset tisuća stihova koje je napisala prevladava ljubavna tematika, što odgovara tadašnjem vremenu romantizma i sentimentalizma.

Njezin prvi spjev Anka i Stanko ujedno je i njezino najbolje djelo, tiskano 1841. u Zadru, a 1995. kao pretisak objavila ga je biblioteka Juraj Šižgorić u Šibeniku. Okosnica priče i ovdje je ljubavna tematika, legenda s tragičnim završetkom, koji podsjeća na slavnoga Romea i Juliju. Ima pečat narodne pjesme, kompozicijski je bogate radnje, sažete, ali napete i spretno spojene s mnogo likova. Riječ je o vrijednu ostvarenju s estetskim biljegom koje bi, po Tomasoviću, trebalo učiniti dostupnijin današnjem čitatelju.

Uspjeh prvenca pjesnikinja nije ponovila jer je gajila nerealne epske ambicije. Njezini stihovani narativni projekti na talijanskom jeziku nisu imali uspjeha i na razini su ondašnje talijanske diletantske poezije.

Slušati simetriju

Odjel za prirodoslovlje i matematiku 17. travnja organizirao je znanstvenu tribinu Davorina Kempfa o temi Simetrija u glazbi.

Izlaganje je Kempf započeo tvrdnjom u početku bijaše simetrija. Simetriji naginje cio svijet, što se jako dobro vidi u prirodi. I u razvoju znanosti 20. stoljeća simetrija igra važnu ulogu, i to ne samo na području materijalnog nego i u čovjekovu kreativnom stvaralaštvu, što se jako dobro vidi u arhitekturi. I u glazbi se vide njezini utjecaji, jer kroz glazbenu strukturu i strukturu materije dolazi do povezivanja znanosti i umjetnosti. Simetrija je kriterij istinitosti u znanosti. U umjetnosti i estetski kriteriji igraju važnu ulogu pa umjetnik ponekad osjeti potrebu da odstupi od simetrije, napusti njezinu logiku i kreativno djeluje. Za razliku od vizualnih umjetnosti, simetrija u glazbi nije toliko jaka i potrebno je napregnuti se kako bi se ona čula. Kao i u prirodi, tako i u umjetnosti simetrija je često slomljena, što polučuje određene efekte.

Glazbenim primjerima Kempf je prisutne upoznao sa simetrijom u glazbi.

Redefiniranje sigurnosti

Novi pogledi na nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske predavanje je koje je 15. travnja u Matici hrvatskoj održao prof. dr. sc. Krešimir Ćosić, general-pukovnik u mirovini, koje je započeo pitanjem da li nama danas uopće trebaju novi pogledi na nacionalnu sigurnost.

Kako je naglasio odmah na početku izlaganja, Hrvatskoj se dogodila država, ali se nije dogodilo mnogo toga što smo očekivali, jer za to nismo bili spremni. Stoga je Hrvatskoj potrebna jasno formulirana strategija koja bi je učinila organiziranijom i učinkovitijom u današnjem svijetu globalizacije, u kojem je nužna potpunija percepcija pojma nacionalne sigurnosti. Kao jedan od problema koji se javlja na tom putu naveo je nasljedstvo prošle države, koje se javlja i u sustavu nacionalne sigurnosti, a koje ne odgovara današnjim potrebama i današnjem vremenu. Za prilagođavanje današnjem trenutku nužna je infrastruktura i kvalitetna administracija, kao i razvoj potrebe i svijesti da se provede redefinicija nacionalne sigurnosti. To zahtijeva nova razmišljanja, nove ljude i nove ideje, kao i kreativnost i inovativnost. Ti su elementi za Ćosića bit novoga pogleda na nacionalnu sigurnost. Veliku ulogu u tome ima gospodarstvo, koje je danas u tešku položaju, te su svi ciljevi usmjereni prema njegovu razvitku.

U vrijeme rata u Hrvatskoj se dogodilo nešto gotovo nemoguće jer su svi ljudi isto mislili i isto se ponašali, a Hrvatska vojska pobijedila je hrabrošću i voljom, ali i znanjem. Vojska je bila jedini sustav u Hrvatskoj koji je stalno funkcionirao i napredovao, a u tom sklopu i sustav nacionalne sigurnosti razvijao se organizirano. Danas, kada su uvjeti drukčiji, kada imamo stanje mira, kada naša opstojnost ovisi o gospodarstvu, na tom području nalazimo se u teškom položaju. To pokazuje i politički aspekt nacionalne sigurnosti, odnosno podatak da danas imamo gotovo stotinu stranaka, što govori o našoj neorganiziranosti, fragmentarnosti društva i internim konfliktima. Sve to dovodi do situacije kada je većina ljudi u Hrvatskoj nezadovoljna i razočarana. Slične probleme imaju i ostale tranzicijske države, što upućuje na nedostatak znanja kako provesti promjene. Velik je problem za te zemlje odlazak mladih visokoobrazovanih ljudi, koji bi eventualno mogli provesti promjene ovisne o državnoj administraciji i infrastrukturi, što čini prvu liniju obrane. Ulaganje u obrazovanje i infrastrukturu trebao biti glavni cilj u Hrvatskoj.

Važnost sjećanja

Ogranak Matice hrvatske Karlovac 11. travnja predstavio je svoju djelatnost te postavio prigodnu izložbu vlastitih izdanja, s posebnim naglaskom na pretisak knjige Grad Karlovac i njegove koranske kupelji.

Prisutnima je pozdravnu riječ u ime Matice hrvatske uputio njezin potpredsjednik Stjepan Sučić, a o djelatnosti ogranka govorio je njegov predsjednik Ivan Jurković, koji je istaknuo njegovu obnovu među prvima u Hrvatskoj i raznovrsnost njegove djelatnosti, čime je pridonio da mlada hrvatska država kroči naprijed, o čemu najbolje svjedoče brojna ovom prigodom izložena izdanja.

Antun Hakenberg naglasio je kako rad ogranka zaslužuje posebnu pažnju jer Matica hrvatska Karlovac bila je branitelj i branik hrvatske kulture, riječi i čovjeka na ovom području, što su posebno dokazali za vrijeme rata. Na prigodnoj izložbi nakladničku djelatnost predstavili su u četiri cjeline, knjigama iz hrvatske baštine, u kojima posebnu vrijednost imaju pretisci, zatim radovima suvremenih autora, različitih žanrova, bibliotekom mladih pjesnika, a posebna su cjelina izdanja časopisa »Svjetlo«, duge tradicije koja seže još u 1884. godinu, o kojoj je govorila urednica Irena Lukšić, istaknuvši kako je njegova obnova bila mamac za suradnike, posebno stoga što je novo uredništvo pokazalo otvorenost za sve estetske pravce. Tako je »Svjetlo« postalo svijetla točka hrvatska kulture.

Neda Omrčen govorila je o knjizi Grad Karlovac i njegove koranske kupelji, knjizi koja je prvi put tiskana u Zagrebu 1908. godine, a čijim se pretiskom željelo sačuvati djelić baštine i vratiti ga životu i ljudima te je tako postala dar svim Karlovčanima, kao i svim ljubiteljima knjige i staroga štiva.

Na kraju se prisutnima obratio i predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić, koji je istaknuo kako je taj ogranak svojom izložbom pokazao svoju otvorenost prema svemu. Naglasio je i važnost Karlovca u ratu, njegovu ulogu mjesta na kojem je obranjena Hrvatska. Danas, kada u njemu, kao i u ostalim gradovima Hrvatske, vlada potreba za obnovom, reprinti igraju važnu ulogu jer su uspomene i sjećanja važna stvar, istaknuo je na kraju Zidić.

Bunjevački blues

Matica hrvatska i Udruga za potporu bačkim Hrvatima iz Zagreba predstavile su 23. travnja zbirku poezije Tomislava Žigmanova Bunjevački blues.

Okupljene je u ime Matice hrvatske pozdravio Krešimir Blažević, koji je istaknuo kako je blues glazba u kojoj se isprepleću teške emocije i radost, u kojoj ima sjete i tuge, ali i čistih harmonija, koje pokazuju da svjetlosti uvijek i svagdje ima, pa tako i u Bačkoj.

O zbirci je potom govorila mr. Sanja Vulić, koja je naglasila kako u književnosti hrvatskih subetničkih zajednica na srednjoeuropskom prostoru posljednjih desetljeća dolazi do odmaka od tzv. angažirane književnosti, do odstupanja od tradicionalnih tema vezanih uz usku subetničku zajednicu, a Tomislav Žigmanov upravo je jedan od predstavnika te nove generacije. On prihvaća suvremeno, a istodobno ostaje vezan i za svoju zajednicu, na što upućuje već i sam naslov zbirke, u kojoj je uspješno spojio tradiciju i suvremenost. Kao posebno zanimljiv istaknula je jezik na kojem piše, a koji se zasniva na mjesnom govoru. Poezija je to, kako je rekla, koja se kvalitetom uklapa u suvremenu hrvatsku književnost.

Prof. dr. Krunoslav Pranjić za zbirku je rekao da donosi nesvakidašnje štivo. Naslovom upućuje na nešto lokalno, folklorno, a zapravo je sofisticirano i suptilno, temama aktualno i globalno i lokalno.

Na kraju autor je zahvalio svima koji su pomogli da zbirka izađe. Knjiga je zajednički projekt i njegovih suradnika Antuna Rudinskog, arhitekta i restauratora, koji je uz svaku pismu, kako on kaže, napravio i ilustraciju, i Zlatka Romića, koji je izradio rječnik danas manje poznatih riječi. Cilj koji je imao pišući ovi knjigu, na starom jeziku, bio je prikazati suvremen bunjevački život obilježen boli, u kojem više nema romantike, nema snaša ni salaša, niti ikavice.

Antonija Vranić