Vijenac 239

Znanost

Sociologija/filozofija

Skica za moguću analizu

Saskia Sassen, Protugeografije globalizacije, prev. Tomislav Medak, Daniela Sestrić i Jakov Vilović, Multimedijalni institut, Zagreb, 2003.

Sociologija/filozofija

Skica za moguću analizu

Saskia Sassen, Protugeografije globalizacije, prev. Tomislav Medak, Daniela Sestrić i Jakov Vilović, Multimedijalni institut, Zagreb, 2003.

Nedavno su u novopokrenutoj ediciji biblioteke Net-kluba Mama izašla dva zanimljiva naslova, neposredno objavljeni u povodu zagrebačkih gostovanja dvoje poznatih teoretičara, Alexandera Garcíe-Düttmanna i Saskije Sassen. Gostovanja je organizirao Past.forward, odjel za teoriju pri Multimedijalnom institutu, koji je i pokretač ove džepne edicije. Saskia Sassen sociološka je analitičarka urbanih transformacija i sveučilišna profesorica. Knjiga se sastoji od tri promptno prevedena eseja, od kojih je prvi još neobjavljen u izvorniku. Trima naizgled divergentnim temama zajednički je urbani kontekst: u prvom tekstu autorica se bavi teorijskim i empirijskim elementima globalizacije, u drugom riječ je o ponovnom promišljanju pojma građanstva u kontekstu njegova današnjeg dinamičkog repozicioniranja, a treći esej razmatra sociološke aspekte informacijske tehnologije. Saskiju Sassen zanima na koji se način nova topografija moći oblikuje i strukturira unutar tri različita područja (urbani sustav, fiksacija na nacionalnu državu, tehnologija kao oblik distribuirane moći) te može li se tako stvoreni prostor — bio on fizički ili pak virtualni — sociološki analizirati. Ona polazi od teze da su gradovi kao urbano-tehnološke aglomeracije postali strateška područja za niz konflikata i protuslovlja, pa stoga cijela priča dobiva i politički kontekst. Izvornost i originalnost autoričinih uvida ne proizlazi iz analiza koje govore o rađanju nove topografije, koja stoji na razmeđi stvarnog i digitalnog prostora (jer o tome već postoji gomila studija i eseja), nego u tome što pripovijest o novoj globalnoj geografiji moći smješta u kontekst koji nadilazi usko stručne politološke ili ekonomske okvire, otvarajući time prostor za iduće, nedvojbeno ekonomske i filozofske interpretacije. Iskazano jezikom arhitekture, Sassen ne nudi cjelovit crtež, nego skicu za jednu moguću analizu; nudi obrise, a ne dovršeni tlocrt.

Hakerska etika

Protugeografije globalizacije nije jednoznačna i jednostavna knjiga. Nju će ponajprije moći čitati oni koji o spomenutim temama već imaju određeno predznanje. Takvi će se, međutim, razočarati budu li u njoj tražili neke gotove formule, dovršene analize ili nedvosmislene zaključke. Knjiga je ponajprije usmjerena na postavljanje pitanja, a ne na davanje jednoznačnih odgovora — u tom je smislu zahtjevna za čitanje. Ali, iznimno je aktualna. Ona o problemu geografije moći ne govori iz univerzalne pozicije kritičara globalizacije, koji taj problem vidi isključivo kao ekonomsko-pravnu nedoumicu. »Ekonomske geografije centralnosti koje dokidaju nacionalne granice otvaraju transnacionalni prostor za globalni kapital« poznata je fraza; pažljiviji čitatelj zapazit će da je riječ o retorici Hard/Negrijeva Imperija. Autorica međutim ne prepisuje klasike suvremene političke i filozofske literature, nego ih čita u ponešto drukčijem ključu. To konkretno znači da — raspravljajući o dekonstrukciji građanstva — uvažava pravni aspekt i politološki pristup, ali zato pozornost obraća na hakersku etiku i ljudska prava. Grad kao urbani i dinamični topos za nju znači mjesto oblikovanja novoga tipa moći, u kojem se otvara prostor za nove političke aktere koji su dosad bili nevidljivi — za pokrete obespravljenih i za novi tip političkog aktivizma. Konkretnije, ona ne polazi od modela tzv. biomoći, nego je zanima interakcija tehnologije i konkretnih materijalnih čimbenika, prostor unutar kojega je bilo kakva akcija (ovdje primarno politička) u tom kontekstu moguća.

Što to vrapci znaju?

Slabljenje nacionalnoga suvereniteta rezultat je društvenih procesa uvjetovanih globalizacijom i digitalizacijom, no to već znaju i vrapci na grani te Sassen po tom pitanju ne donosi ništa novo. Sukob globalnoga kapitala i obespravljene imigrantske radne snage koji nastaje u gradovima rađa nove transnacionalne projekte političkog otpora i emancipacije, i upravo se ovdje nalazi srž autoričina pristupa problematici. Takvi globalni gradovi doista repozicioniraju mreže moći te na neki način sa svojim emancipatorsko-dinamičnim potencijalom znače protugeografije globalizacije. Istraživanjima strukturnih promjena u urbanom prostoru i razvoja transnacionalnih mreža u digitalnom prostoru koje se javljaju s procesima ekonomske globalizacije, Saskia Sassen ponudila je novi model sagledavanja globalne geografije. Autorica ne slijedi put Jamesonovih kognitivnih mapa ni angažiranu retoriku Imperija, no nedvojbeno pokazuje kako se sociološkom analizom strateških teritorija koji artikuliraju novi političko-ekonomski sustav, mogu polučiti jednako vrijedni rezultati.

Tonči Valentić

Vijenac 239

239 - 1. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak