Vijenac 239

Ples

Prevelik izazov

Orkestar pod Šipuševom palicom otkrivao je nedovoljnu angažiranost pri sučeljavanju s novim interpretativnim izazovima

Prevelik izazov

Orkestar pod Šipuševom palicom otkrivao je nedovoljnu angažiranost pri sučeljavanju s novim interpretativnim izazovima

Za uspjeh posljednje predstave zagrebačkog baleta (Giselle ili vile Adolphea Adama), osim koreografa i redatelja Dinka Bogdanića i izvanrednih plesača, jednako je zaslužan i dirigent i skladatelj Berislav Šipuš, koji se prihvatio detaljne revizije partiture djela. Sukladno zamisli da se na nov način oživi izvorna koreografija Jeana Corallija i Julesa Perrota (s praizvedbe djela ostvarene 28. lipnja 1841. u Parizu), javila se i potreba za pročišćenom verzijom glazbe, koja je tijekom godina, od prve izvedbe baleta u Zagrebu (21. siječnja 1897) do danas, u brojnim intervencijama, skraćivanjima, pa čak i mijenjanja notnog sadržaja u partituri, izgubilo izvorni oblik. S obzirom da se prethodno u više navrata susreo s glazbom Giselle (surađujući na izvedbi nekoliko različitih varijanti baleta u milanskom Teatro alla Scala) Šipušu je za prvi nastup za dirigentskim pultom zagrebačkoga HNK godine 1993. ponuđeno upravo to djelo, tako da je neadekvatnost materijala iskusio iz prve ruke. Konzultirajući dostupne izvore, originalne i obrađene verzije kojima se najčešće koriste u europskim kazalištima, trebalo je iznova ispisati cijelu partituru, koja bi u novoj verziji, vjernoj izvorniku, ostala u posjedu našega središnjeg nacionalnog kazališta.

Redaktoru je povjereno i glazbeno vodstvo novog uprizorenja, na premijeri i nekoliko idućih repriza, od kojih je na prvoj (u utorak, 22. travnja) orkestar pod Šipuševom palicom otkrivao je nedovoljnu angažiranost pri sučeljavanju s novim interpretativnim izazovima. I dok su gudači (napose prve violine) i dio drvenih puhača (flauta i klarinet) bojom tona i usklađenošću do detalja slijedili duktus bajkovitoga okružja, što je davalo potporu plesačicama na sceni, muški su likovi bajke glazbeno opisani prodornijim zvukom punog orkestra, pa su njihove nositelje očigledno ometali ritmički neprecizni (a još k tome i preglasni) nastupi limenih puhača. Preostaje nam nada da će Adamove ljupke melodije tako u prozračnu, takoreći prozirnu slogu, do punog izražaja doći u novim i glazbeno dotjeranijim izvedbama.

Jana Haluza

Vijenac 239

239 - 1. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak